Na trećem zasjedanju Parlamentarne misije o Srebrenici svjedočili bivši ambasador Francuske u Bosni i Hercegovini Anri Žakolan i general Kristijan Keno

Dva svjedoka su danas govorila pred članovima Informativne misije francuskog parlamenta, koja je formirana sa zadatkom da ispita ulogu i odgovornost Francuske i međunarodne zajednice za masakr u Srebrenici u julu 1995., nakon što su Mladićeve snage zauzele "zonu pod zaštitom UN". Prvi je svjedočio Anri Žakolan (Henry Jacolin) ambasador Francuske u Bosni i Hercegovini 1993. i 1995., a potom general Kristijan Keno (Christian Quesnot), bivši član Generalštaba francuske armije i vojni savjetnik predsjednika Republike.

Anri Žakolan je istakao da je posljednje dvije ratne godine, koliko je bio na dužnosti francuskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, proveo u Sarajevu pod opsadom. Spontano je opisao kako je, zajedno sa stanovništvom glavnog grada Bosne i Hercegovine, živio pod granatama koje su ispaljivane sa položaja srpskih snaga, i istakao da je osnovna preokupacija i njega, kao ambasadora, i francuskog ministarstva inostranih poslova i same vlade u Parizu bila upravo Sarajevo. Nije neposredni svjedok zbivanja u Srebrenici ni prije ni poslije masakra u kojem je, tvrdi se, ubijeno oko 7.000 stanovnika tog grada. Međutim, naglasio je da je u mnogobrojnim izvještajima koje je slao u Ke d'Orsej (Quai d'Orsay), na osnovu informacija dobijenih sa terena, ukazivao na eskalaciju agresije snaga bosanskih Srba. "Etničko čišćenje i srebrenički masakr su posredno najavljivani," rekao je ambasador Žakolan. "Ja sam jedan svoj izvještaj i naslovio kao hroniku najavljenog etničkog čišćenja".

U tom i drugim izvještajima, Žakolan je obrazlagao strategiju snaga bosanskih Srba, "koje je pomagala vojska Slobodana Miloševića na sve mogućne načine". "Te snage su preuzele oružje od bivše jugoslovenske armije, uključujući i teško naoružanje, artiljeriju i tenkove. Bili su premoćniji od snaga bosanskih Muslimana, koji nisu imali dovoljno ni lakog naoružanja. Ojačani dobrovoljcima iz Srbije i paramilitarnim grupama, oni su sistematski osvajali selo po selo, gradić po gradić, najprije granatirajući naselja sve dok ih stanovništvo ne bi napustilo, a onda i ulazeći u njih. Njihov pohod u početku rata bio je najava totalnog etničkog čišćenja svih područja koje su osvajali. Tu nije bilo ni sumnje ni dilema, sve do same Srebrenice. Zato valja reći: događaji u Srebrenici nisu počeli 11. jula 1995. godine, nakon pada grada u ruke Mladićevih snaga, nego još 1992. godine."

Na pitanja da li su međunarodne snage mogle tome stati na put, on je odgovorio da je od samog izbijanja rata "izgubljen korak". "UNPROFOR jednostavno nije imao sredstva da ispuni mandat koji mu je povjerila međunarodna zajednica," mišljenje je bivšeg ambasadora Anri Žakolana.

Nasuprot njemu, general Kristijan Keno, je rekao da bi se Srebrenica odbranila da je postojala jedinstvena (politička) volja međunarodne zajednice. "U trenutku kad su Mladićeve snage ušle u Sebrenicu bilo je kasno, ali prethodno postojali su realne šanse da se ona zaštiti, posebno da je intervenisala avijacija," rekao je general Keno.

Tom izjavom rasprava na zasjedanju Parlamentarne informativne misije o Srebrenici se približila ključnom pitanju - ulozi tadašnjeg komandanta UNPROFOR, francuskog generala Bernara Žanvijea (Bernard Janvier) upravo u tim vazdušnim udarima, ali tu je ispitivanje danas i stalo. Članovi Misije još zaobilaze direktna pitanja. U svakom slučaju veoma oprezno prilaze samoj temi. Ali odsutna pitanja se neće moći zaobići. Zasjedanja će po svoj prilici trajati još nedjeljama dok se ne ispitaju svi glavni francuski akteri srebreničkih zbivanja, neposredni i posredni. Pred misijom će se na kraju pojaviti i sâm general Žanvije, mada se još ne zna kad. Na slijedećem zasjedanju, 25. januara očekuje se svjedočenje generala Žana Kota (Jean Cot).

Dijeljenje sadržaja