U odgovoru na proslonedjeljnu argumenatciju zastupnika odbrane sedmorice oficira vojske i policije bosanskih Srba optuženih za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi tužilac podsjetio na dokaze koji, po njemu, jasno ukazuju na krivicu optuženih


Odgovarajući na prošlonedjeljnu argumenataciju branilaca sedmorice oficira vojske i policije bosanskih Srba optuženih za genocid i druge zločine u Žepi i Srebrenici tužilac Nelson Tejer/Thayer se obilato koristio citatatima iz iskaza Manojla Milovanovića, bivšeg načelnika Glavnog štaba VRS kojeg je julu 1995. godine - u vrijeme operacije u Srebrenici i Žepi, zbog dužnosti na drvarskom ratištu - zamjenjivao optuženi Radivoj Miletić.

Iako Miletić tokom tog perioda, prema njegovim tvrdnjama, nije imao zvanični mandant da izdaje naređenja on je, prema Milovanoviću, bio "duša Glavnog štaba VRS" i vrlo utjecajan oficir na čije mišljenje se često oslanjao i general Ratko Mladić. "Ne mogu zamisliti da bi neko osporio ono što bi Miletić tražio", citirao je tužilac dio Milovanovićevog iskaza.

Tužilac je, između ostalog, ukazao na nekoliko presretnutih razgovora iz jula 1995. godine u kojima Miletić izdaje naređenja podređenim oficirima VRS i rješava probleme sa nedostatkom goriva za autobuse kojima su transportovani civili iz Srebrenice. Osim toga, tužilac je podsjetio i na Miletićev izvještaj Radovanu Karadžiću o muškarcima muslimanske nacionalnosti iz Žepe koji su, u bijegu pred srpskim snagama, preplivali Drinu.

Pošto je odbrana u svojoj argumentaciji tvrdila da se u slučaju ljudi koji su bili primorani preplivati rijeku radilo o vojnicima a ne civilima kako se tvrdi u optužnici, tužilac se pozvao na svjedočenje jednog od preživjelih koji je tvrdio da nije bio vojnik, kao i na iskaz generala Ruperta Smita/Smith koji je naveo da je vrlo upitno u kojoj mjeri su ti muškarci uopšte mogli sudjelovati u ratu pošto veliki broj njih nije imao oružje.

Suprotno tvrdnjama odbrane, tužilac navodi da postoje jasni dokazi da je optuženi Drago Nikolić bio "značajna karika" u lancu premještanja odvojenih muškaraca iz Potočara u Bratunac, a potom u školu u Orahovcu odakle su izvođeni na masovne egzekucije. Tužilac je podsjetio na svjedočenje njegovog vozača koji je potvrdio da je 14. jula kod hotela Vidikovac, zajedno s Nikolićem, dočekivao kamione sa zarobljenicima, od kojih su neki potom upućeni u školu u Orahovcu.

Isti slučaj je i sa bivšim načelnikom bezbjednosti Glavnog štava VRS, Ljubišom Bearom, koji je 13. jula u Bratuncu jednom od zaštićenih svjedoka optužbe izdao naređenje da ode u Glogovu i kopa jame "pošto će biti leševa". Imamo, dodao je tužilac, neosporne dokaze da je Beara bio u Žepi tokom izvođenja operacije zajedno sa Mladićem i Krstićem.

Na koncu, tužilac se kratko osvrnuo i na tezu odbrane Ljubomira Borovčanina da optužba "nije dokazala učešće optuženog u zavjeri za počinjenje genocida" navodeći da su upravo njegovi policajci u Potočarima izdvajali muškarce koji su potom ubijani. Na njegovu umiješanost u udruženom zločinačkom poduhvatu, po tužiocu, upućuju i snimci Zorana Petrovića Piroćanca s kojim je optuženi uživao odnos "međusobnog poštovanja" pa ga je zato i poveo sa sobom kako bi snimio reportažu ne očekujući da bi on mogao napraviti prilog koji bi bio suportan njegovim interesima. Na to, kaže tužilac, ukazuje i činjenica da su neki dijelovi tog video materijala kasnije "namjerno isječeni".

Nakon ovoga na suđenju Vujadinu Popoviću, Ljubiši Beari, Vinku Pandureviću, Dragi Nikoliću, Milanu Gveri, Radivoju Miletiću i Ljubomiru Borovčaninu nastupa pauza tokom koje će Pretresno vijeće razmotriti argumentaciju strana odlučiti da li će odbrana, u svom dokaznom postupku, morati da odgovara na sve, ili na samo neke od tačaka optužnice.

Dijeljenje sadržaja