Dokazivanjem da su JNA ili VRS – a ne on – komandovali dobrovoljcima Srpske radikalne stranke na bojištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Šešelj osporava svoju komandnu odgovornost, za koju nije ni optužen


Vojislav Šešelj je danas, u nastavku unakrsnog ispitivanja zaštićenog svedoka VS 004, ukazao sudijama na "bitnu razliku" između dva perioda: pre i posle uključivanja JNA u sukob u Hrvatskoj.

Njegove izjave da, kao četnički vojvoda, komanduje dobrovoljcima Srpske radikalne stranke (SRS) i određuje ciljeve njihovih gerilskih napada odnose se, objašnjava Šešelj, na period pre uključivanja JNA u sukob u Hrvatskoj, što se po njemu dogodilo u septembru 1991. godine. Nakon toga, dobrovoljci SRS više nisu pod njegovom već pod komandom JNA, primaju platu od JNA, vreme koje su proveli na bojištima u Hrvatskoj uračunava im se u "ratni staž", ako su ranjeni priznaje im se status ratnih invalida, a ako poginu - sahranjuju se uz vojnu muziku i počasnu paljbu JNA.

Isto važi i za dobrovoljce SRS u BiH, od početka rata do 19. maja 1992. godine kada se JNA zvanično povukla i kada je osnovana Vojska Republike Srpske (VRS). Nakon toga, dobrovoljci su u pomoć braći preko Drine odlazili "u civilu i bez oružja" i javljali se lokalnoj Teritorijalnoj odbrani ili štabovima VRS koji ih prihvataju, uniformišu, naoružavaju, raspoređuju u svoje jedinice i stavljaju pod svoju komandu.

Ovakva odbrana bi imala više smisla da se Šešelj po principu komandne odgovornosti tereti za propust da spreči ili kazni zločine dobrovoljaca koji su mu bili potčinjeni. Šešelj se, međutim, po principu pojedinačne krivične odgovornosti tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u kojem je njegova uloga bila da regrutuje, indoktrinira i usmerava dobrovoljce i podstrekava ih na vršenje zločina. A među drugim učesnicima tog poduhvata su, po optužnici, i JNA i VRS i srpska Teritorijalna odbrana u Hrvatskoj i BiH, kojima je Šešelj, po sopstvenom priznanju, nakon septembra 1991. prepuštao komandu nad dobrovoljcima koje je regrutovao.

Zaštićeni svedok VS 004, nekadašnji funkcioner Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadne Slavonije i Srpske demokratske stranke (SDS) u Hrvatskoj, je potvrđivao sve Šešeljeve teze o odnosu dobrovoljaca SRS i JNA, kao i sve tvrdnje optuženog o stradanjima Srba u Hrvatskoj: od Jasenovca 1941-1945. godine, preko Medačkog džepa 1993., do "Bljeska" i "Oluje" 1995. godine. Jedino što nije potvrdio bila je Šešeljeva tvrdnja da je srpsko rukovodstvo u Kninu poštovalo "Vensov plan" koji je zahtevao da se problem Srba u Hrvatskoj reši političkim sredstvima. U Kninu, rekao je svedok, "nisu bili raspoloženi za ozbiljne pregovore i nisu iskoristili mogućnost da se mirnim putem pronađe neko rešenje".

Na početku današnje rasprave svedok je priznao da nije želeo da svedoči protiv Šešelja zbog "neugodnosti koje je doživljavao na beogradskim ulicama", te da je zato tražio zaštitne mere kako bi "zaštitio svoju porodicu". Pred kraj unakrsnog ispitivanja Šešelj je, međutim, sugerisao da nema razloga da se identitet svedoka drži u tajnosti, budući da "niko ništa ne može da mu zameri zbog onog što je rekao". VS 004 je, inače, prvi svedok optužbe kojeg Šešelj nije optužio da "laže".

Dijeljenje sadržaja