Ako bi izostalo "razmeštanje stanovništva", Srbi ne bi bili većinsko stanovništvo u Šešeljevoj Velikoj Srbiji – procenjuje Iv Tomić, autor ekspertskog izveštaja o "Ideologiji Velike Srbije u XIX i XX veku"


Šešeljev projekat Velike Srbije sa zapadnim granicama na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica ne bi se mogao ostvariti mirnim putem, a bez "razmeštanja stanovništva" Srbi bi teško mogli da budu većina u takvoj državi.

To bi, u najkraćem bila suština odgovora eksperta tužilaštva Iva/Yves Tomića na seriju sudijskih pitanja o tome da li su ciljevi Vojislava Šešelja i njegovog Srpskog četničkog pokreta, odnosno Srpske radikalne stranke, mogli da budu ostvareni na neki drugi način, osim vojnog, i nekim drugim sredstvima, osim nasiljem. Na poziv tužilaštva, Tomić je za suđenje Šešelju pripremio opsežan izveštaj o "Ideologiji Velike Srbije u XIX i XX veku", u kojem konstatuje postojanje direktne veze između četničkog pokreta iz II svetskog rata i političkog pokreta koji je 1990. godine osnovao optuženi.

Stvaranje Velike Srbije političkim sredstvima – pregovorima, izborima, referendumom ... – po Tomiću bi bilo "izuzetno teško", budući da veliki deo stanovništva Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slavonije, Krajine i drugih oblasti istočno od linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica "nije bio naklonjen tom konceptu." O takvim se ciljevima, smatra Tomić, nije moglo pregovarati, budući da je svaka nacionalna zajednica u bivšoj Jugoslaviji imala svoje nacionalne projekte, a i sam Šešelj je govorio da nisu mogući nikakvi pregovori sa "izmišljenim nacijama" kao što su Makedonci i Muslimani, ili sa Hrvatima koje je nazivao "iskvarenim narodom".

Tomić nije mogao napamet da odgovori na pitanje kakve bi bile razmere stanovništva Velike Srbije u slučaju da nakon njenog uspostavljanja ne bude preseljenja i proterivanja drugih naroda. Za precizan odgovor bi, ukazao je, bila neophodna pažljiva analiza podataka sa popisa 1991. i 1981. godine, no njemu se čini da "Srbi ne bi bili većinsko stanovništvo u Velikoj Srbiji." U najboljem slučaju, procenjuje, imali bi "relativnu većinu od 50 ili 51 odsto" pa bi se, tako, "našli u prilično nezgodnom položaju".

Na pitanje sudije Antonetija/Antonetti "da li je mogla postojati teritorijalna Velika Srbija sa 50 odsto nesrba", Tomić je odgovorio da je "razmeštanje stanovništva bilo predviđeno", te je podsetio na Šešeljeve najave da će Srbi koji se nađu iza linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica (kao što je, po njemu, 200.000 Srba u Zagrebu ili 30.000 u Rijeci) biti razmenjeni za Hrvate koji žive u Srbiji. U govoru u Skupštini Srbije 1. aprila 1991. godine Šešelj je nedvosmisleno zagovarao razmenu stanovništva kao meru odmazde – rekao je Tomić i citirao deo tog govora.

"Ako Hrvati ovako masovno isteruju Srbe iz njihovih domova" – rekao je tom prilikom Šešelj – "pa šta čekaju Hrvati ovde u Beogradu, šta čekaju Hrvati po Srbiji? Razmena stanovništva - koliko je Tuđman isterao Srba iz Zagreba, toliko mi Hrvata iz Beograda. Koja srpska porodica dođe iz Zagreba, lepo na adresu Hrvata u Beograd, pa mu da svoje ključeve, idi tamo u Zagreb, razmena..."

Po sudiji Antonetiju, Šešelj se u tom govoru zalagao samo za "razmenu ključeva" što, kako je primetio, "ne podrazumeva prinudu." Ekspert tužilaštva se, međutim, nije složio sa takvim tumačenjem. Primetio je da je Šešelj upotrebio glagol "isterati", što ukazuje da "razmena ključeva ipak ne bi bila dobrovoljni čin".

Francuskog profesora slavistike Iva Tomića sutra će unakrsno ispitivati optuženi Šešelj.

Dijeljenje sadržaja