Odbrana bivših čelnika Herceg Bosne tvrdi da HVO nije imao nikakvih motiva da ruši mostove u Mostaru. Neslaganje svjedoka optužbe i optuženih oko tog pitanja povremeno poprimalo oblike "verbalnog rata" koji su sudije smirivale upozoravajći da su ratna vremena davno prošla


Odbrana šestorice bivših čelnika Herceg Bosne je u nastavku unakrsnog ispitivanja Mire Salčina, bivšeg komandanta Armije BiH u mostarskoj Donjoj Mahali, osporavala navode optužbe o rušenju Starog mosta tvrdnjama da HVO nije imao "motiva da ruši mostove". Optuženi Slobodan Praljak se, između ostalog, pozivao i na vlastite naredbe iz 1992. godine kojima je tražio da se Stari most zaštiti od granatiranja JNA.

Svjedok je, međutim, još jedanput napomenuo da je lično vrlo dobro vidio ko je rušio Stari most 1993. godine te da, što se njega tiče, nema nikakve sumnje da je to učinio tenk HVO. On je također rekao da su mostovi na Neretvi rušeni planski, a kao ilustraciju je naveo most Bunur koji je, tvrdi on, HVO srušio kako bi spriječio da konvoj humanitarne pomoći uđe u taj dio grada. Rušenje mostova na Neretvi uporedio je sa "cunamijem" kakav do tada, kako je kazao, u životu nije vidio.

Pošto je sučeljavanje bivšeg kapetana Armije BiH i generala HVO s vremena na vrijeme poprimalo oblike pravog "verbalnog rata" predsjedavajući sudija Antoneti/Antonetti je u više navrata morao upozoravati i svjedoka i optužnog da pokušaju "smireno razgovarati", napomenuvši im da nisu u sudnici kako bi "nastavili rat".

Optuženi Praljak je svjedoku citirao i navode iz knjige "Hercegovci na ognjenim vratima Bosne" autora Esada Šejtanića u kojoj se opisuju napori Armije BiH da se pomaknu linije fronta u Hercegovini. Citirao je i stihove iz knjige posvećene prvom komandantu Armije BiH Seferu Haliloviću koji su se navodono tih dana mogli čuti oko Mostara: "Bosnom hodi Sefer paša, zemlju čisti od ustaša".

Takve citate svjedok je nazvao izmišljotinom i prokomentarisao "ipak smo mi partizanska djeca".

Vesna Alaburić, braniteljica optuženog Milivoja Petkovića je i ovom prilikom potencirala pitanje "izdaje" muslimanskih vojnika u redovima HVO. Svjedoku je predočila potjernicu Okružnog vojnog suda u Mostaru protiv 423 pripadnika HVO muslimanske nacionalnosti koji su 30. juna 1993. godine "dezertirali", odnosno pridružili se Armiji BiH. Također je navela da se svjedok nije bavio isključivo odbranom Donje Mahale već i diverzantskim aktivnostima koje su za cilj imale osvajanje teritorije.

Salčin je negirao navode o izdaji rekavši kako on o tome ništa ne zna, ali je naveo da je kao pripadnik Armije BiH izvodio diverzantske akcije prema položajima HVO iz čiste nužde te da to bila borba za goli život.

Salčin je na kraju svog svjedočenja, prilikom izlaska iz sudnice, još jednom dobacio optuženima kako ga uopšte ne zanima njihova koža. Suđenje je, zatim, nastavljeno svjedočenjem Nermina Malovića, fotografa čiji su snimci oslobođenih logoraša iz Dretelja i Heliodroma iz 1993. obišli cijeli svijet.

Dijeljenje sadržaja