Na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne svjedočila je Belkisa Beriša, majka devetogodišnjeg dječaka koji je 2. februara 1993. godine ustrijeljen snajperskim hicem u leđa. Svjedokinja tvrdi da je hitac ispaljen sa položaja HVO na Stotini


Devetogodišnji Orhan Beriša ubijen je snajperskim hicem u leđa 2. februara 1993. godine ispred stepeništa zgrade u Istočnom Mostaru u kojoj je živio. Njegova majka Belkisa Beriša je danas, na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne, tvrdila da je hitac kojim je njen sin pogođen ispaljen sa položaja HVO na brdu Stotina.

Svjedokinja je opisala kako se tog dana Orhan, zajedno sa ostalom djecom iz komšiluka, igrao u podrumu jedne od susjednih zgrada. Kada je krenuo kući na ručak, pogođen je pred samim stepenicama zgrade u kojoj je živio.

"Znali smo za snajperska djelovanja sa Stotine i stalno smo upozoravali djecu da se paze", kaže ona. Zbog toga se, priča dalje, život njenog sina i ostale djece u to doba odvijao "od podruma do podruma". Osim Orhana, navela je svjedokinja, u neposrednoj blizini od snajperskih hitaca poginulo je je još dvoje djece.

Prije Belkise Beriša danas je iskaz dao i vatrogasac Džemal Baraković koji je 30. oktobra '93. godine bio očevidac ranjavanja Stojana Kačića u trenutku kada je pokušavao pomoći jednoj od žrtava snajperskog djelovanja. Svjedok tvrdi da su hici ispaljeni iz tzv. "staklene zgrade", odnosno zgrade Privredne banke na teritoriji pod kontrolom HVO.

Opisujući atmosferu koja je vladala u Istočnom Mostaru u vrijeme htvatsko-muslimanskih sukoba 1993. godine Baraković kaže kako su mu "snajperi bili najgori". Za njega i ostale Mostarce koji su živjeli na istočnoj obali tada je postojao samo "noćni život" jer je danju preovladavao osjećaj stalne nelagode i straha za vlastiti život.

U nastavku suđenja svjedoči Elvir Demić, također vatrogasac, koji je u septembru 1993. godine bio očevidac ranjavanja svog kolege dok su pokušavali ugasiti požar u jednom od naselja u Istočnom Mostaru.

Dijeljenje sadržaja