Svjedočenje Mehmeta Aliua, prvog svjedoka na suđenju Slobodanu Miloševiću koji je priznao sudjelovanje u OVK


Po drugi put u toku suđenja Slobodan Milošević je pokazao suosjećanje sa žrtvama zločina koje su, prema optužnici, na Kosovu počinile srpska vojska i policija, u ljeto 1999. godine. Počinjući svoje kontraispitivanje svjedokinje Aferdite Hajrizi, čijeg sina, supruga i svekrvu su ubili srpski policajci u martu 1999., Milošević je najavio da će, "zbog tragedije koja ju je zadesila" ograničiti svoja pitanja na ona najnužnija.

Hajrizi, koja je, u skladu sa "Pravilom 92 bis" , svjedočila pisanom izjavom, opisala je kako su u noći 24. marta 1999. godine šestorica uniformiranih policajaca provalila u njihovu obiteljsku kuću u Kosovskoj Mitrovici, tražeći njenog muža Aziza, dok su još šestorica policajaca čekala ispred kuće. Aziz Hajrizi bio je istaknuti aktivista za prava Albanaca, kao i predsjednik neovisne skupštine sindikata u Mitrovici. Ubijen je odmah, a policajci su potom ubili i njegovog jedanaestogodišnjeg sina i šezdesetpetogodišnju majku. Aferdita je preživjela zahvaljujući činjenici da se, sa dvoje preostale djece, u to vrijeme skrivala na tavanu kuće. Četvoricu napadača je prepoznala i identificirala.

Optuženi je za vrijeme svog, neuobičajeno kratkog i suzdržanog kontraispitivanja pokušao svjedokinju navesti na zaključak da su zločin počinili kriminalci, a ne vojska ili policija. Svjedokinja je odbila ovakvu interpretaciju, tvrdeći da su napad izvršila "šestorica Miloševićevih pulena". Optuženi je uzvratio tvrdnjom da je glavni počinitelj napada, prvi susjed obitelji Hajrizi, Nenad Pavičević, zbog ovog zločina na sudu u Mitrovici osuđen na dvadeset godina zatvora. Ovu osudu, koja je donesena u odsutnosti, kao i činjenicu da drugi akteri napada nisu optuženi, svjedokinja je odbacila kao "formalnost".

Manje suzdržanosti Milošević je pokazao ispitujući drugog današnjeg svjedoka, prištinskog privatnog poduzetnika Mehmeta Aliua/Mehmeta Alijua. Aliu je prvi svjedok od početka suđenja Miloševiću koji je otvoreno govorio o svome sudjelovanju u OVK, gdje je, prema vlastitim navodima, bio "načelnik za logistiku".

Aliu je rekao kako je član OVK postao već 1991. godine, nakon što su ustavne promjene u Srbiji Albance na Kosovu dovele u neravnopravan položaj. Ipak, rekao je, OVK je svoje prisustvo u to vrijeme ograničila na planinska, rijetko naseljena područja Kosova, da "ne bi dovodili u opasnost" civilno stanovništvo. Tek 1998. godine, nakon početka srpske ofanzive , OVK se, "na zahtjev lokalnog stanovništva" uključila u sukobe sa srpskim oružanim snagama.

Posebno interesovanje je kod Miloševića izazvala svjedokova tvrdnja da je OVK osamdeset procenata svoga naoružanja kupovala upravo od policije i vojske. Aliu je u Hag donio i faks iz marta 1999., koji prikazuje komunikaciju OVK sa "čovjekom za vezu" u srpskoj policiji. Milošević je inzistirao da se otkriju imena "zločinaca koji su oružjem snabdijevali terorističku organizaciju", ali je prevladalo mišljenje sudskog vijeća da bi otkrivanje imena moglo te osobe dovesti u opasnost, dok relevantnost u ovom slučaju nije velika.

Aliu je vijeću opisao i konkretan slučaj kupovine kamiona oružja za potrebe OVK od čovjeka kojeg nije imenovao, ali ga je zvao "Arkanovac". On je, kaže Aliu, pored trgovačkog dara imao i sklonost ka razmatranju političkih tema, pa su u selu Rudan na dan transakcije proveli više od dva sata raspravljajući o akterima srpske politike. Mišljenje izneseno u ovim razgovorima da je Željko Ražnatović Arkan "jedini srpski političar koji nije obitelj sklonio u inozemstvo" , naišlo je na oštru reakciju optuženog, koji je ustvrdio da je i njegova obitelj "za sve vrijeme sukoba bila u Srbiji". Raspravu je prekinuo sudac Richard May/Ričard Mej , rekavši da svjedok o tome ne može suditi.

Zbog "Kraljičinog dana", nizozemskog nacionalnog praznika, suđenje Slobodanu Miloševiću nastavlja se u srijedu, prvog maja.

Dijeljenje sadržaja