Pred vijećem Haškog tribunala održana rasprava o pravu novinara da odbiju svjedočiti - Odluka o ovom pitanju predstavljat će presedan u međunarodnom krivičnom pravu


Da bi mogli slobodno raditi novinari moraju biti tretirani kao novinari, a ne kao produžena ruka tužiteljstva, rekao je na današnjem posebnom zasjedanju sudskog vijeća u slučaju Brđanin-Talić, britanski odvjetnik Džon/John Robertson koji zastupa penzioniranog novinara Vašington/Washington Posta, Džona Rendala/Johna Randalla.

Američki novinar, kojeg je tužiteljstvo pozvalo da svjedoči o razgovoru koji je 1993. imao sa optuženim Brđaninom, odbio je pojaviti se pred sudom iz , kako je rekao, "principijelnih razloga." Nakon što je tužiteljstvo zatražilo od sudija da Randallu upute poziv pod prijetnjom kazne, Washington Post je angažirao tim britanskih branitelja da ga zastupaju u slučaju koji se već smatra prekretnicom u definiranju uvjeta pod kojima novinari moraju, ili ne moraju, svjedočiti pred međunarodnim sudom.

Govoreći o potrebi da se novinari, osim u posebnim slučajevima, zaštite od prisilnog svjedočenja, Robertson je citirao bivšeg glavnog tužitelja Ričarda Goldstona/Richard Goldstone/ koji je rekao da je "jedan od najdramatičnijih dokaza učinka koji izvještavanje iz zona konflikta može imati – samo osnivanje ovog tribunala". Goldston je dalje rekao da je Tribunal osnovan nakon što su novinski izvještaji iz sukoba u BiH primorali Vijeće sigurnosti na formiranje suda za ratne zločine, i zaključio da "zakon treba zaštiti novinare od svjedočenja koje ne žele dati", jer bi, u suprotnom, rad novinara u zonama konflikta bio mnogo opasniji, ako ne i nemoguć.

Nakon što je podsjetio na činjenicu da novinarski rad, i bez njihovog pojavljivanja u sudu, često služi kao osnovu za pokretanje istraga tužiteljstva, kao i da novinari, zbog prirode svoga posla, moraju imati slobodan pristup i tužiteljima i potencijalnim optuženicima, Robertson je vijeću predložio četiri kriterija prema kojima bi sud u budućnosti mogao odlučiti da li je svjedočenje novinara apsolutno neophodno. Prvi i najvažniji kriterij je, smatra Robertson, dokazna vrijednost svjedočenja, odnosno da li su informacije kojima novinar raspolaže od ključnog značaja za dokazivanje krivice ili nevinosti optuženog. Značajno je, također, ustanoviti da li je iste informacije moguće dobiti iz drugog izvora, kao i da svjedočenje neće narušiti tajnost izvora ili dovesti novinara u opasnost.

Nijedan od ovih kriterija, tvrdi Robertson, nije primjenjiv u slučaju Johna Randalla. Njegov razgovor sa Brđaninom je obavljen preko prevoditelja, pa Randall ne može ustvrditi šta je optuženi tačno rekao, a ni navodi razgovora ne dokazuju krivnju optuženog u ovom slučaju, smatra Robertson.

Zbog svega ovoga, zaključio je, vijeće treba donijeti prvu presudu o izuzeću novinara od prisilnog svjedočenja, zasnovanu na slobodi govora i slobodi informacija.

Odgovarajući na argumente zastupnika obrane, tužiteljica Joanne Korner/Džoana Korner je rekla kako bi potpuni imunitet novinara od svjedočenja stvorio situaciju u kojoj bi novinari "mogli pisati što žele i kako žele, bez straha da će ikada morati da dokažu zasnovanost svojih tvrdnji ili utemeljenost svojih izvora". Zbog toga, smatra tužiteljica, pitanje novinarskog imuniteta treba biti diskreciono pravo sudskog vijeća, kako bi suci u svakom pojedinačnom slučaju mogli procijeniti da li je svjedočenje novinara u interesu pravde ili je informacije koje nudi novinar moguće dobiti i na drugom mjestu.

"Ponekad su novinari jedini koji su vidjeli šta se na licu mjesta dogodilo", istakla je Korner, "pa bi njihov imunitet od svjedočenja bio u suprotnosti sa međunarodnim javnim interesom da se počinitelji zločina kazne." U slučaju Johna Randalla, rekla je Korner, informacije iz intervjua sa Brđaninom su ključne za slučaj. Naime, optuženi je u razgovoru rekao da "egzodus Bošnjaka i Hrvata treba provesti mirnim putem, kako bi se stvorio etnički čist srpski prostor". Tužiteljica tvrdi da ovako direktnu izjavu Radoslava Brđanina o etničkom čišćenju u Krajini nije moguće naći na drugom mjestu, te da ne postoje stvarni razlozi da se Randall ne pojavi pred sudom.

Citirajući izjavu koju je sam novinar dao istražitelju Tribunala, Korner je navela kako je Randall bio spreman svjedočiti "ako ne postoje drugi načini da se dokaže šta je Brđanin tada izjavio", ali se u međuvremenu umiješao Washington Post, koji ne dozvoljava pojavljivanje svojih novinara pred sudom. Osim toga, kako je Randall već penzioniran, njegovo svjedočenje ne može ga dovesti u opasnost. A čak i da to nije slučaj, rekla je Korner, navodeći za primjer britanskog novinara Ed Vulliamya, koji je dva puta svjedočio u Tribunalu, "nema dokaza da je svjedočenje novinara ugrozilo njihov budući rad."

Zastupnik optuženog Brđanina, Džon Akerman/John Ackerman, je na navode optužbe odgovorio da obrana osporava istinitost navoda u Randallovom članku. Ackerman je podsjetio da je u razgovoru sudjelovao još jedan novinar, koji je prevodio razgovor i koji je, za potrebe današnjeg zasjedanja, nazvan "Gospodin X". Gospodin X je, tvrdi Ackerman, također napisao članak o istom razgovoru, ali se u njemu ne pojavljuju citati koje je optuženome pripisao Randall. Zbog toga je uputnije pozvati na klupu za svjedoke Gospodina X, koji govori srpski jezik i koji iz prve ruke može posvjedočiti o tome šta je zapravo rečeno.

Nakon što je zahvalio objema stranama na iscrpnoj i stručno argumentaciji, predsjedavajući sudac Karmel/Carmel Agius najavio je da će odluka o ovom pitanju biti donesena naknadno.

Petar Finci

Dijeljenje sadržaja