Pobijajući navode jednog od ključnih svedoka optužbe, Momčilo Krajišnik rekao da on, a naročito njegov brat Mirko, tokom rata nikakve veze nisu imali sa tokovima novca u BiH. Za tvrdnju da je lično potpisao dokument kojim se nalaže "humano preseljenje" bijeljinskih Muslimana kaže da je "ili laž ili zabluda"


Prethodnih dana odbrana je Momčilu Krajišniku prezentovala izvode sa svih zasedanja Skupštine bosanskih Srba do 12. maja 1992. godine, a svedok-optuženi je komentarisao pojedine odluke tog organa i veliki broj izlaganja poslanika i visokih funkcionera Srpske republike BiH. Danas je otpočela nova faza svedočenja Momčila Krajišnika. On, naime, komentariše tvrdnje pojedinih svedoka optužbe koje mu branioci predočavaju. Danas je najviše vremena utrošeno na "razjašnjavanje" navoda Milorada Davidovića, bivšeg načelnika SUP u Bijeljini, koji je za optužbu svedočio u junu prošle godine.

"Postoje ljudi koji me obožavaju, ali i oni koje nikada nisam video, a patološki me mrze", rekao je Momčilo Krajišnik nastojeći "da razjasni motive", kako je rekao, "netačnog i lažnog" svedočenja Milorada Davidovića, koga, svakako, svrstava u ovu drugu grupu. Lažnim je pre svega označio Davidovićeve navode da je početkom rata u BiH video dokument sa Krajišnikovim potpisom kojim se izvesni Vojkan Đurković ovlašćuje da "uz pomoć vojske i policije" sprovede "humano preseljenje" bijeljinskih Muslimana. Novac od pljačke kuća i imanja "humano preseljenih" Đurković je, po Davidovićevom svedočenju, slao Karadžiću i Krajišniku na Pale.

Krajišnik je Davidovića, koji je smenjen sa mesta načelnika SUP pošto je odbio da se učlani u SDS, označio "ideološkim protivnikom" koji je koji je svedočio protiv njega zato što je "bio ljut na SDS." Dozvolio je mogućnost da Davidović "nije svesno lagao", već je to rekao zato što je "bio u zabludi".

Davidović je, tvrdi Krajišnik, lagao ili bio u zabludi i kada je rekao da novac od pljačke muslimanskih kuća nije bio jedini izvor ratnih prihoda optuženog Krajišnika. Momčilo i njegov brat Mirko kontrolisali su, prema Davidoviću, sve uvozno-izvozne robne tokove u Republici Srpskoj. Trgovali su, tvrdio je, sa Srbijom, Makedonijom i Grčkom i bez njihove dozvole niko ništa nije mogao da uveze i izveze. Krajišnik danas odgovara da ga je "sramota da o sebi sluša takve stvari" i da nema načina da odgovara na izmišljotine. Davidović i u ovom slučaju, po Krajišniku, ili svesno laže ili je "naseo na tračeve".

Kada ga je sudija upitao da li je bio akter bilo kakvih većih novčanih transakcija tokom ratne 1992. godine, Krajišnik je uspeo da se priseti samo dve. Jednom prilikom je, kaže, posredovao u prosleđivanju humanitarne pomoći od 5.000 nemačkih maraka darodavca iz Australije jednoj bolesnoj bosanskoj devojčici, a drugi put je isplatio oko 20.000 maraka za plac u Aranđelovcu koji je pre rata kaparisao. I to je sve. "Nikakve veze sa novcem u toku rata ja nisam imao, a pogotovo ne moj brat", zaključio je Krajišnik.

Dijeljenje sadržaja