U raspravi o žalbi Momira Nikolića, kome je nakon priznanja krivice za zločine u Srebrenici izrečena kazna od 27 godina zatvora, odbrana i optužba nastupili kao jedinstveni tim, međusobno podržavajući argumente za smanjenje kazne.


U ukazivanju da je kazna od 27 godina zatvora koju je Pretresno veće izreklo Momiru Nikoliću "nedosledna i nepravedna", odbrana i optužba su na današnjoj raspravi pred Žalbenim većem nastupili kao jedinstveni tim.

I odbrana i optužba smatraju da prvostepena presuda nije na adekvatni način uvažila Nikolićevo priznanje krivice, kajanje koje je tom prilikom ispoljio i, posebno, njegovu punu saradnju sa tužilaštvom u utvrđivanju istine o događajima u Srebrenici u julu 1995. godine. I odbrana i optužba, dalje, smatraju da je Pretresno veće pri odmeravanju kazne potcenilo činjenicu da je Nikolić prvi oficir VRS koji je smogao hrabrosti da javno prizna šta se u julu 1995. godine dogodilo u Srebrenici i da prihvati svoj deo odgovornosti za počinjene zločine. Zbog toga su, kako je danas ukazao branilac Rok Tenzi/Rock Tansey, Nikolić i njegova porodica platili ogromnu cenu: porodica je morala da napusti Bosnu a on je nazvan izdajnikom.

I branilac Tenzi i tužilac Piter/Peter Kremer su danas posebno insistirali na "neobjašnjivom disparitetu" Nikolićeve i kazni izrečenih nekim drugim učesnicima srebreničkog masakra. Bivši načelnik štaba Zvorničke brigade Dragan Obrenović osuđen je na deset godina blažu kaznu iako je u srebreničkoj operaciji – kako je danas ukazao tužilac - igrao važniju ulogu od Nikolića i mada je preuzeo odgovornost za odobravanje pogubljenja 3.000 ljudi. Bivši komandant Bratunačke brigade, koji nije priznao krivicu i koji je prvostepenom presudom proglašen krivim za pomaganje i podržavanje genocida, osuđen je od strane istog veća na 18 godina zatvora, dakle 9 godina manje od Nikolića.

Po mišljenju kako odbrane tako i optužbe, Pretresno veće je pri odmeravanju kazne uveliko potcenilo značaj Nikolićeve pune saradnje sa tužilaštvom, koja se u pravilima Tribunala jedina eksplicitno navodi kao olakšavajuća okolnost. Prema braniocu Tenziju, "postoji potreba da se optuženi ohrabre da priznaju krivicu i sarađuju, a zato je neophodno značajno ublažavanje kazne." Tužilac Piter Mekloski/Peter McCloskey je za Nikolićevo priznanje i saradnju rekao da su "od ogromnog značaja za predmet Srebrenice i ljude u Bosni."

Na kraju 90-minutne žalbene rasprave, veću se obratio i optuženi Nikolić. Ponovio je svoje "iskreno kajanje i žaljenje" zbog zločina u Srebrenici i dodao da je "posebno tužan zbog saznanja da su ubijeni i neki njegovi studenti, koje nije mogao da zaštiti." Ukazao je, takođe, da u Srebrenici "nije ništa radio na svoju ruku, već je samo izvršavao naređenja", kao i da "nije komandovao, planirao, organizovao ili naredio zločine, niti je bilo koga ubio i zlostavljao." Kratko obraćanje Žalbenom veću Nikolić je zaključio izražavanjem spremnosti da, na poziv suda, svedoči i na predstojećim suđenjima za genocid u Srebrenici.

Zaključujući raspravu, predsedavajući sudija Fausto Pokar/Pocar nije nagovestio kada bi se mogla očekivati presuda Žalbenog veća.

Dijeljenje sadržaja