Dodatna rasprava o odmjeravanju kazne Miroslavu Deronjiću nakon što je sudijsko vijeće utvrdilo da ima "izvjesnih protivrječnosti" u priznanju krivice optuženog


Proučavajući stenograme šest dosadašnjih svjedočenja Miroslava Deronjića, koji je priznao krivicu za masakr nad 65 bošnjačkih civila sela Glogova 9. maja 1992., i uporedjujući ih sa njegovim izjavama datim tužilaštvu kao i sa samom optužnicom, Pretresno vijeće, kojim predsjedava njemački sudija Volfgang Šomburg/Wolfgang Schomburg, je ocijenilo da u tome ima "izvjesnih protivurječnosti" i "materijalnih neslaganja". Zbog toga je zakazalo dodatnu raspravu o odmjeravanju kazne, sa ciljem da Vijeće provjeri da li se Deronjićevo izjašnjavanje o krivici može smatrati "nedvosmislenim", kao što nalaže Statut tribunala.

Vijeće se na današnjoj dodatnoj raspravi koncentrisalo na zbivanja u Glogovi. Sudija Šomburg je kao "nedoumicu" naveo činjenicu da je u svom priznanju Deronjić rekao da je izdao naredbu za napad na Glogovu, s ciljem "prisilnog raseljavanja muslimanskog stanovništva", i da su posljedice te naredbe bile: spaljivanje sela, uključujući džamiju i deportacija cjelokupnog stanovništva. U napadu je ubijeno 65 civila, što je, po riječima sudije Šomburga vijeću nametnulo pitanje o "mens rea" optuženog, to jest da li je on bio svjestan mogućih posljedica naredbe koju je izdao : "Da li je optuženi bio svjestan stupnja individualne odgovornosti, i da li je, priznajući da je izdao naredbu za napad na Glogovu, imao predumišljaj o ubistvima koja će se u tom napadu počiniti?".

Vijeće je mišljenja da se to iz priznanja i izjava Deronjića ne može s preciznošću ustanoviti, tim prije što je, kao svjedok na šest sudjenja, stalno ponavljao da nije direktno odgovoran za ubistva, da "nikada nije želio, pristao niti naredio da se ljudi pobiju ", i da nije znao da su ubijeni ni tog ni sljedećih dana. U tim izjavama sudije su uočile izvjesne protivurječnosti i dvosmislenosti.

Odbrana Miroslava Deronjića je mišljenja da je po srijedi "prividna kontradikcija", i da oko toga i odbrana i tužilaštvo imaju "usaglašene stavove". Da bi argumentirao "prividnost kontradikcije", advokat Slobodan Cvijetić se pozvao na takozvane "činjeničke osnove", u kojima se kaže da "Miroslav Deronjić nije fizički izvršio ni jedno ubistvo". Medjutim, Deronjić priznaje da je u vrijeme kada je naredio da se izvrši napad na Glogovu, s obzirom "na svrhu i cilj napada, tadašnju političku klimu, te jedinice koje će učestvovati u napadu, mogao da predvidi da bi mogli da budu ubijeni nedužni muslimanski stanovnici Glogove, budući da je to bila prirodna i predvidiva posljedica". Uprkos tome, Deronjić je prihvatio rizik i naredio napad čiji je " predvidiv ishod " bio masakr nad civilima.

Po odbrani, u izjavi kojom je Deronjić priznao krivicu " nema ničeg spornog i nedvosmislenog. " Istog je mišljenja i tužilaštvo koje je – u zamjenu za priznanje krivice i obećanu saradnju - odustalo od nekih tačaka iz prvobitne optužnice protiv bivšeg predsjednika Kriznog štaba Bratunca i obavezalo se da ono što Deronjić kaže na drugim sudjenjima neće biti korišćeno protiv njega. Obje strane potvrdile su da ostaju pri svojim prijedlozima kazne: tužilaštvo od 10, a odbrana od 6 godina zatvora.

Nakon što su, tačku po tačku, odbrana i optužba razjasnili sve nedoumice koje su Deronjićeve izjave i svjedočenja izazvale kod sudija, riječ je dobio i sam optuženi koji je potvrdio da ostaje pri svom priznanju krivice i izvinio se vijeću što ga je " svojom greškom
izložio naporu da se razjasne te nedosljednosti. "

Zaključujući dodatnu raspravu, sudija Šomburg je najavio da će vijeće učiniti sve što može kako bi presuda bila gotova do 30. marta, kako je ranije bilo najavljeno, ali je ostavio i mogućnost da izricanje kazne bude i nešto kasnije.

Dijeljenje sadržaja