Svjedočenjima putem video-linka iz ureda UN u Zagrebu nastavljeno suđenje Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šterli, optuženima za progon Bošnjaka u Mostaru

Ako se zna da je među 2.100 štićenika Heliodroma nađeno "samo šest slučajeva šuge", i ako se zna da se šuga prenosi kontaktom i lošim smještajem, može se zaključiti da smještaj na Heliodromu "i nije bio tako loš."

Do ovakvog je zaključka u nastavku suđenja Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli došao zaštićeni svjedok obrane N.U. Svjedok je u ljeto 1993. - u vrijeme sukoba između Armije BiH i HVO - kao član glavnog sanitetskog stožera HVO bio zadužen za prevenciju zaraznih bolesti u hercegovačkim zatočeničkim centrima Heliodrom, Gabela, Livno i Ljubuški, za edukaciju liječničkog kadra pri tim centrima, te za izvještavanje nadređenih o stanju u logorima.

"Oko 85% štićenika Heliodroma bilo je neuhranjeno, a prosječan gubitak tjelesne težine bio je oko 15 kilograma," navodi se u jednom od izvještaja koje je svjedok napisao u jesen 1993., nakon posjeta logoru. Svjedočeći u ponedjeljak putem video linka iz ureda UN u Zagrebu, N.U. je rekao da je hrana usprkos tome bila "zadovoljavajuća", a da je gubitak težine u to vrijeme u Mostaru bila redovita pojava.

Posebnu pažnju tužitelja je, međutim, izazvao navod svjedoka Šteline obrane da su "štićenici koji su išli na fizički rad, zbog pojačane prehrane - (bili) bolje uhranjeni". Tokom protu-ispitivanja, tužitelj Roeland Bos je inzistirao da ovaj navod dokazuje da su zatočenici odvođeni na prinudni rad, ali je svjedok tvrdio da o tome "nema saznanja" i da je moguće da su radili "u samom logoru".

"Stravično mi je saznanje da se neko odvodi na prinudni rad," - rekao je. "A ako je to istina stidim se i kao pripadnik HVO i kao čovjek i kao liječnik".

Jednaku pažnju tužitelja privukao je navod kako se u septembru 1993 godine "55 štićenika oporavljalo od raznih rana", bez navođenja okolnosti ranjavanja. Svjedok je objašnjavao kako je medicinska komisija do ovog saznanja došla "indirektno", iz priča logorskih medicinskih radnika, ali o ranama "nije postojala nikakva dokumentacija", pa ni izvještaj ne navodi detalje. Tužitelj je svjedoku ponudio svoju verziju ranjavanja ovih zatočenika, prema kojoj su oni ranjeni za vrijeme obavljanja prinudnih radova na prvim linijama fronta u Mostaru. Svjedok je, međutim, kategorički ustvrdio da bi u tom slučaju zatočenici bili "zbrinuti u samom logoru" i da bi o tome postojala "uredna dokumentacija."

"Nikada nisam vidio nijednu ozljedu koja bi ukazivala na kršenje međunarodnog humanitarnog prava, a da jesam sigurno bih o tome izvijestio nadređene", rekao je svjedok.

Suđenje Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli nastavlja se svjedočenjima putem video-linka sa uredom UN u Zagrebu.

Dijeljenje sadržaja