Tužilaštvo u unakrsnom ispitivanju specijaliste sudske medicine iz Beograda dr Zorana Stankovića ukazivalo na nedosljednosti između onoga što tvrdi u odbranu Ratka Mladića i onoga što je ranije govorio na haškim suđenjima. Tužilac ukazao i na “bliski odnos” imeđu svjedoka i optuženog

Tužilac Džon Mekdonald/Jon McDonald je u unakrsnom ispitivanju specijaliste sudske medicine iz Beograda Zorana Stankovića ukazao na nedosljednosti između onoga što je svjedok izjavio tokom svog iskaza u odbranu Ratka Mladića i onoga što je tvrdio ranije dok je svjedočio u nekim drugim predmetima predTribunalom.

Tužilac se, između ostalog, pozabavio sugestijom odbrane da su povezi za oči pronađeni na žrtvama iz srebreničkih masovnih grobnica zapravo povezi za čela, takozvane bandane koje su pripadnici Armije BiH nosili u borbama. Stanković je rekao da je “moguće” da takvi povezi kod ubijenih vojnika nakon propadanja mekog tkiva padnu sa čela u predio očiju. Tužilac ga je zato podsjetio da u izvještaju u odbranu Radislava Krstića i svjedočenja za suđenju Šešelju ničim nije nagovijestio takvu mogućnost. Naprotiv, rekao je da prisustvo poveza na očima i rukama i ozljede na mekim tkivima i kostima predstavljaju “siguran znak” da su osobe bile zarobljene i strijeljane.

Stanković je, ukazuje tužilac, nedosljedan i u pogledu kritika koje je tokom iskaza uputio na račun britanskog patologa dr Džona Klarka/John Clark, posebno imajući u vidu da je i sam radio stvari koje danas zamjera dr Klarku. Ukazao je da je dr Stanković koji je u glavnom iskazu rekao da ne može da shvati kako to da se dr Klark "spustio toliko nisko" da je preuzeo ulogu fotografa prilikom obdukcije tijela u Tomašići i sam, najmanje u jednom prilici, uradio to isto. Stanković je potvrdio da je prilikom obdukcije tijela u Zvorniku sam fotografisao tijela žrtava, pravdajući se da je tada bio rat i da nije bilo uslova.

Tužilac Mekdonald je, između ostalog, ukazao na svjedokov “bliski odnos” sa optuženim Mladićem.Stanković je rekao da je Mladića upoznao 1992. godine u Sarajevu. Drugi put su se susreli “slučajno” u Vogošći, a do trećeg susreta je došlo nakon smrti Mladićeve kćerke Ane kada mu je odnio metak i pramen njene kose. Nakon toga je vidio Mladića još desetak puta. Tužilac je ukazao da se Stanković susreo sa Mladićem nekoliko mjeseci nakon podizanja optužnice i izdavanja haške potjernice – 9. oktobra 1995. godine u Banjaluci.

Stanković prvo nije mogao da se sjeti tog susreta, kao ni toga da je sastanak održan na njegov zahtjev, što je tužilac potkrijepio navodima iz Mladićevog ratnog dnevnika. Negirao je, također, da je s Mladićem razgovaro o optužnici i da mu je obećao da će pokušati da “skine” optužbe protiv njega i “spriječi doživotnu kaznu”. Također je porekao da je prilikom jedne posjete Londonu o svemu tome razgovarao za predstanicima britanskih tajnih službi. Rekao je da je bio u Londonu na poziv Nore Belou/Beloff koja je tokom ratra navodno radila za britansku obavještajnu službu.

Tužilac ga je nakog toga suočio sa audio snimkom sastanka u Banjaluci, na kojem se jasno čuje kako Stanković i Mladić razgovarju o optužnici, kako Stanković kaže da će pokušati da se optužbe protiv njega ukinu, da je bio u Londonu i razgovarao sa šefom obavještajnog odjela Engleske… Mladić je, naime, snimao svoje sastanke na diktafon, a snimci su pronađeni prilikom pretresa njegove kuće u Beogradu.

Iskaz Zorana Stankovića biće nastavljen u ponedjeljak, 25. aprila 2016.

Dijeljenje sadržaja