Zoran Stanković, svedok odbrane Ratka Mladića

Uz pomoć specijaliste sudske medicine iz Beograda dr. Zorana Stankovića, odbrana Ratka Mladića nastoji da ospori nalaze lokalnih i inostranih patologa u vezi sa masovnom grobnicom Tomašica kod Prijedora. Dr. Stanković se, između ostalog,poziva na navod iz izvještaja britanskog patloga Džona Klarka/Johna Clark da su uslovi u kojima je vršena identifikacija i obdukcija ekshumiranih tijela bili “bazični” i kaže da mu je neshvatljivo da prilikom ekshumacije nisu korišteni fluoroskop i rendgentski aparat, te da nisu konsultovani zdravstveni kartoni eksuhumiranih osoba.

Stanković, dalje, zamjera britanskom patologu što nije objasnio kako to da je 61 posto ekshumiranih tijela bilo očuvano, dok je preostalih 39 posto bilo u fazi skeletizacije. Jedno od objašnjenja bi, po njemu, moglo biti to da je 39 posto tijela ležalo duže vrijeme na otvorenom prije nego što su pokopana u grobnicu, čime sugeriše da je riječ o poginulima u borbama. Ipak, prihvatio je mogućnost na koju su ukazale sudije da Klark nije ulazio u razloge različitog stanja ekhumiranih tijela jer nije želio da nagađa.

Mladićev branilac Dragan Ivetić je ukazao na dio izvještaja u kojem dr. Klark navodi da se neke od ekshumiranih osoba na sebi imale više slojeva odjeće, ali se radilo o izuzecima. Stanković, međutim, ukazuje na te izuzetke i kaže da više slojeva odjeće na pojedinim osobama upućuje na mogućnost da u momentu kada su stradale nije bilo ljetno doba, što po njemu znači sve žrtve nisu stradale u isto vrijeme. Dalje, činjenica da je odjeća šestoro ljudi bila nagorjela, po njemu, također otvara pitanje gdje su i na koji način ti ljudi preminuli.

Odbrana je, dalje, uz pomoć Stankovića ukazivala da su žrtve iz Tomašice stradale u borbama, a ne u egzekucijama. Na osnovu činjenice da su preminuli bili odjeveni u civilnu odjeću se, po Stankoviću, ne može tvrditi da su oni zaista bili civili. Pripadnici muslimanskih oružanih formacija u julu 1992. godine, koliko on zna, nisu imali uniforme, a ni dovoljno oružja. Činjenica da u grobnici nije pronađeno nikakvo oružje, opet, ništa ne znači jer nije uobičajeno da se mrtvi sahranjuju sa oružjem.

Ekspert odbrane zamjera dr. Klarku da nije klasificirao tijela po mjestu ranjavanja, što opet može ukazati da su zrtve stradale u borbama. Pozivajući se na svoje vojno iskustvo, čin general majora i mandat ministra odbrane Srbije, Stanković je naveo da je tokom borbi uobičajeno da se neprijatelj gađa u glavu i grudni koš, kako bi se postigla veća smrtnost. A većina ekshumiranih iz Tomašice je imala prostrijelne rane upravo na tim djelovima tijela. Na pitanje sudije Molota da li je ista vrsta rana karakteristična i za žrtve masovnih egzekucija, Stanković je odgovorio potvrdno.

Iskaz dr Stankovića će biti nastavljen sutra.

Dijeljenje sadržaja

TV Tribunal 707

2016-04-22

POGINULI ILI POGUBLJENI: Poreklo leševa u srebreničkim i prijedorskim masovnim grobnicama