Po iskazu Slobodana Radulja, bivšega javnog pravobranioca Prijedora i zamjenika vojnog tužioca u Banjaluci, prvu godinu rata obilježio je pravni "vakuum", pogodan za lopove i kriminalce. U tom vakuumu su se, kaže svjedok, dogodili zločini koje je teško shvatiti

Aktuelni pravobranilac Republike Srpske Slobodan Radulj je odmaja 1992. do oktobra 1993. godine bio javni pravobranilac u Prijedoru. Taj period je, na suđenju Ratku Mladiću, opisao kao vrijeme stvaranja nove, srpske vlasti u kojem je nastao "vakuum pogodan za lopove i kriminalce". U tom vakuumu su se, kaže svjedok, dogodili zločini koje je teško shvatiti. Njegovim iskazom Mladićeva odbrana je pokušala osporiti optužbe za progon nesrpskog stanovništva koji je, po optužnici, u nekim opštinama među kojima je i Prijedor dosegao razmjere genocida.

Radulj je od oktobra 1993. godine do kraja rata vršio dužnost zamjenika vojnog tužioca u Banjaluci, nadležnog za zone odgovornosti Prvog i Drugog krajiškog korpusa. Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca Miodraga Stojanovića, rekao je da je radio na procesuiranju odgovornih za krivična djela počinjena protiv nesrpskog stanovništva. Sudija Ori/Orie jezatražio da navede konkretan primjer krivičnog gonjenja za ratne zločine obuhvaćene Mladićevom optužnicom. Radulj, međutim, nije mogao da navede nijedan takav primjer. Rekao je da je po okončanju rata zatražio da se nastavi istraga u predmetuGorana Amidžića za ubistvo 80 Bošnjaka iz sela Velagići kod Ključa 1. juna 1992. godine. Krivično gonjenje odgovornih za taj zločin tokom rata, rekao je, nije bio moguće jer su se pobunili pripadnici njihove brigade koji su zaprijetili da će napustiti položaje.

Tužilac Artur/Arhur Traldi je u unakrsnom ispitivanju suočio Radulja sa izjavom koju je dao istražiteljima tužilaštva 2002. godine, a u kojoj je predmet Amidžić naveo kao jedini slučaj gonjenja za ratne zločine u RS tokom rata. U toj je izjavi, također, naveo da mu je vojni tužilac rekao da je "dobio uputstvo da ne koristi kvalifikaciju ratni zločin" u predmetima za zločine protiv nesrpskog stanovništva. Radulj je ostao pri toj izjavi, uz objašnjenje da je tako postupano "jer u RS nije bilo proglašeno ratno stanje, već stanje neposredne ratne opasnosti".

U izjavi istražiteljima iz 2002. godine Radulj je izjavio i da su tokom rata "prilično efikasno" gonjeni srpski vojnici koji su počinili zločine protiv Srba. Ti predmeti su, naveo je, "imali prednost", dok su oni koji su se odnosili na zločine protiv Hrvata i Bošnjaka "ostavljeni za neko drugo vrijeme".

Tužilac je ukazao i na prve poteze srpske vlasti u Prijedoru prema sugrađanima muslimanske i hrvatske nacionalnosti. Nakon ubistava i hapšenja uglednih Prijedorčana uslijedila su masovna otpuštanja s posla Muslimana i Hrvata, njihovo odvođenje u logore i masovni progon. Jednom riječju, rekao je tužilac, nakon što je uspostavljena srpska vlast Prijedor, koji je nekada živio u skladu sa kodeksom bratstva i jedinstva je prestao da postoji. Radulj se s tim saglasio.

Dijeljenje sadržaja