Bivši bezbjednjak Prvog krajiškog korpusa VRS Radomir Radinković je logor Manjaču opisao kao jedino mjesto gdje su zarobljenici mogli preživjeti. Manjača je, rekao je, bila "kišobran" koji je logoraše "čuvao od stradanja" bez obzira na to da li su dovedeni kao civili ili ratni zarobljenici

Na suđenju Ratku Mladiću je svjedočio Radomir Radinković, bivši bezbjednjak Prvog krajiškog korpusa VRS, koji je od maja do novembra 1992. godine bio zadužen za obezbjeđenje logoraManjača. Bio je i u Komisiji za prijem zarobljenika koja je vršila identifikaciju lica dovođenih u logor. U izjavi odbrani je naveo da su njegovi glavni zadaci bili ispitivanje zarobljenika, obezbjeđenje logora, predlaganje mjera njihove zaštite i izvještavanje nadređene komande.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Edžerton/Edgerton svjedok je potvrdio da je njegov tim utvrdio da veliki broj zatočenika Manjače nije bio uključen u oružane sukobe. Na pitanje sudije Orija/Orie zašto ti ljudi nisu oslobođeni, odgovorio je da njegova služba "nije imala mandat" da pušta zarobljenike na slobodu. Mogli su, rekao je, predložiti nadređenoj komandi da se starci, maloljetnici i bolesni puste "ali samo organizovano, u treće zemlje". Zbog rata ih nisu mogli pustiti da idu "kud ko hoće" jer su mogli biti ubijeni. "To je bio naš moto i to je bilo humano", rekao je Radinković.

Posebnu pažnju sudija privukao je dio njegovog iskaza koji se odnosi na oko 1.400 zarobljenika koji su u jedanaest autobusa dovezeni pred kapiju logora rano ujutro 6. avgusta 1992. Uprava logora je odbila da ih primi dok civilna policija koja je pratila autobuse nije napravila spiskove tih ljudi. U međuvremenu mnogi zarobljenici su pred kapijom logora premlaćeni, a neki i likvidirani. Nakon što je čuo šta se događa Radinković je, kaže, izvijestio načelnika bezbjednosti Stevana Bogojevića i zatražio vod vojne policije kao ispomoć. Kad su oni stigli premlaćivanje i ubijanja su prestali.

Radinković tvrdi da je vojna policija bila zadužena isključivo za obezbjeđenje unutrašnjosti logora i da je to bio razlog što nisu izašli iz logora i intervenisali kada je počelo ubijanje zarobljenika dovezenih iz Omarske. "Zašto barem niste otišli do ograde i rekli ‘hej, momci prestanite", upitao je sudija Ori svjedoka. "Ako vidim da neko nekog ubija ne treba mi nikakvo ovlašćenje da barem kažem onima koji to rade da prestanu", dodao je sudija. "Nije moje bilo da idem do kapije, a kamoli da ih upozoravam na moralne ljudske vrijednosti", odgovorio je Radinković.

Radinković je opisao Manjaču kao jedino mjesto gdje su zarobljenici mogli preživjeti. Po njemu, Manjača je bila "kišobran" koji je logoraše "čuvao od stradanja" "bez obzira na to da li su dovedeni kao civili ili ratni zarobljenici". Nakon što je više puta ponovio da su on i njegove kolege učinili "nadljudske napore" da sve bude po Ženevskim konvencijama sudija Ori je podsjetio svjedoka da je u logoru bilo i civila. Pošto je svjedok rekao da su ulaskom u logor svi zarobljenici automatski postajali ratni zarobljenici, sudija Ori je izrazio sumnju u ispravnost njegovog tumačenja Ženevskih konvencija.

Dijeljenje sadržaja