Bivši načelnik saniteta Šeste sanske brigade Nenad Davidović na suđenju Ratku Mladiću ispričao kako je na sastanku Kriznog štaba predlagao da se leševi ubijenih civila obuku u vojne uniforme kako bi ih "dostojno" sahranili. Po tužiocu, radilo se o pokušaju prikrivanja zločina i nastojanju da se stvori utisak da se radilo o vojnicima poginulim u borbi

Nenad Davidović, bivši načelnik saniteta Šeste sanske brigade VRS, je u izjavi Mladićevoj odbrani naveo da je učestvovao u asanaciji terena nakon operacija oduzimanja oružja od stanovništva nesrpske nacionalnosti krajem maja i početkom juna 1992. godine.

U današnjem nastavku unakrsnog ispitivanja tužilac je ukazao na dokaze da su Muslimani ubijeni tokom operacija razoružavanja sahranjeni u zajedničke grobnice, bez pogrebne ceremonije i prisustva članova porodica. Članovi porodica nisu mogli ni prisustvovali sahranama, sugerisao je tužilac, jer su bili pohapšeni i zatvoreni od strane srpskih vlasti. Prema svjedokom dnevniku, muškarci su bili zatvoreni u Osnovnoj školi "Narodni front", a žene i djeca u Sportskoj dvorani. "Davno je to bilo", kaže svjedok i dodaje da se ne može sjetiti svega.

Tužilac je, zatim, ukazao da je na sastanku Kriznog štaba 30. maja 1992. godine svjedok u svoj dnevnik upisao da postoji mogućnost da se "tijela obuku u uniforme". To je, sugerisao je tužilac, bio pokušaj da se prikrije ubijanje civila i da se stvori utisak da se radi o poginulim borcima. Svjedok je to odbacio i rekao da se taj unos odnosi na ubijene Muslimane iz Hrustova. Njihova tijela su nekoliko dana ležala na otvorenom, bili su "oskudno odjeveni"pa je on htio da im obuku vojne uniforme kako bih ih "dostojno sahranili". Tužilac je, međutim, ukazao da je svjedok to zapisao prije događaja u Hrustovu. Davidović se na kraju složio sa sudijom Molotom da su tijela ubijenih sahranjena na "nečovječan način".

S obzirom da je svjedok tvrdio da su nesrbi otišli "svojevoljno" iz Sanskog Mosta tužilac je citirao ultimatum srpskih vlasti stanovnicima sela Pobriježje da predaju naoružanje ili će biti bombardovani. Ukazao je, također, na spisak uglednih Muslimana iz svjedokovog dnevnika na kojem su imena ljekara Mehemda Alagića i zlatara Faika Biščevića. Alagić je nekoliko dana nakon tog sastanka ubijen, a Biščević je sa trojicom sinova zatočen.

Davidović se ne sjeća čemu je služio spisak Muslimana iz njegovog dnevnika. Čuo je, kaže, da je Alagić pronađen mrtav, ali ne zna da je imovina Faika Biščevića opljačkana, da se jedan od njegovih sinova ugušio prilikom transporta zatvorenika iz Betonirke na Manjaču, a da je drugi sin preživio put do Manjače ali ne i samu Manjaču. Svjedok tvrdi da je prevoz zarobljenika iz Betonirke na Manjaču obezbjeđivao Dom zdravlja, a ne VRS.

Dijeljenje sadržaja