Milenko Stanić iz Vlasenice na suđenju Ratku Mladiću uporno tvrdio da SAO Birač nije štitila samo srpske interese, kako je to sugeriše tužilaštvo. Prefiks "srpska" u naziv te oblasti su, kaže, u dokumente sa kojim ga je suočilo tužilaštvo dodavale "neuke zapisničarke sa tri razreda srednje škole"

Milenko Stanić, bivši predsjednik opštine i Kriznog štaba Vlasenice, a kasnije i predsjednik Skupštine SAO Birač, je u izjavi odbrani Ratka Mladića naveo da su problemi u toj istočnobosanskoj opštini počeli djelovanjemSDA na razbijanju Jugoslavije i proglašenju nezavisne BiH. Nesrpsko stanovništvo je u aprilu 1992. godine počelo masovno da odlazi iz opštine, a u Vlasenicu su stizale srpske izbjeglice. Pošto vlasti nisu uspijevale da im obezbijede smještaj, naveo je Stanić, neke izbjeglice su počele da istjeruju Muslimane iz njihovih kuća.

U izjavi se spominju i dva Stanićeva sastanka sa optuženim Mladićem, u Vlasenici i Zvorniku 1992. godine, o čemu je branilac Stojanović, u skladu sa pravilima Tribunala, morao da svjedoka ispita "uživo". Stanić je te sastanke prvi put spomenuo u pripremnom razgovoru sa braniocimaRadovana Karadžića, u čiju je odbranusvjedočio u februaru 2013. godine. Na oba sastanka Mladić je, po Staniću, ukazivao na probleme sa srpskim paravojnim jedinicama u Zvorniku i najavio da će se VRS s njima obračunati. Svjedok tvrdi da nikada nije čuo da je Mladić izdavao naređenja da se Muslimani protjeraju ili da se čine zločini nad njima.

Uz pomoć dokumenata tužilac Alan Tiger/Tieger je ukazivao da su Srbi preuzeli vlasti u Vlasenici u skladu sa zaključcima Glavnog odbora SDS iz decembra 1991. godine, poznatim kao "Varijante A i B". Tako je, po tužiocu, osnovana i Srpska autonomna oblast (SAO) Birač, u svrhu ostvarenja isključivo srpskih interesa. Stanić je uporno tvrdio da to nije bila "srpska regija." Nije želio da komentariše da su je neki, očito, smatrali srpskom. Rekao je da on ne može ni da pretpostavi tako nešto jer je to za njega filozofsko pitanje, a on se "kao ekonomista u datoj situaciji ponaša racionalno". Prefiks "srpska" su, kaže, u zvanične dokumente dodavale "neuke zapisničarke sa tri razreda srednje škole".

Tužilac je ukazao na tekst objavljen u glasilu SDS "Javnost" u kojem se govori o "bezbjednom preseljenju Muslimana" u skladu sa odlukom vlade SAO Birač. Ukazao je, zatim, i na naređenje majora Svetozara Andrića, koji traži da se u vezi sa razmjenom zarobljenika hitno stupi u kontakt sa "predsjednikom vlade SAO Birač", što se po tužiocu odnosilo na svjedoka. Stanić je, međutim, uporno negirao se to odnosilo na njega jer je, kako je objasnio, SAO Birač negdje u to vrijeme prestala da postoji. Nakon više pokušaja da dobiju odgovor na pitanje ko je - ako ne on - u to vrijeme bio predsjednik vlade SAO Birač, sudije su konstatovale da svjedok zapravo ne želi da odgovori.

Stanić je, nastavio je tužilac Tiger, 25. juna 1992. godineinformisao Mladića o povećanom broju zatvorenih civila nesrpske nacionalnosti u Vlasenici. Takvo stanje je, sugerisao je tužilac, bio upravo rezultat odluke SAO Birač i naređenja majora Andrića s kraja maja 92. godine da se Muslimani iz okolnih sela "bezbjedno presele". "To je bio samo jedan od razloga", odgovorio je Stanić. Nešto kasnije je dodao da to "vjerovatno" bilo rezultat Andrićevih naređenja, da bi na kraju rekao da se odlazak Muslimana iz Birača "odvijao u sasvim drugim okolnostima".

Suđenje Ratku Mladiću se nastavlja u ponedjeljak, 2. februara.

Dijeljenje sadržaja