Goran Hadžić negira da su ciljevi Srpskog nacionalnog veća i vlade SAO Istočna Slavonija bili razgraničenje Srba i Hrvata i premeštanje stanovništva, kako bi se sa obe strane uspostavio homogeni nacionalni sastav

Trećeg dana unakrsnog ispitivanja Gorana Hadžića, tužilac je ukazivao da je bivši predsednik vlade SAO Istočna Slavonija bio među osnivačima Srpskog nacionalnog veća (SNV), tela koje je, tvrdi optužba, imalo za cilj da ustanovi liniju razgraničenja između Hrvata i Srba i pomogne premeštanje stanovništva tako da sa obe strane linije postoji homogeni nacionalni sastav.

Nastojeći da to potkrepi, tužilac Daglas/Douglas Stringer je predočio dokument iz februara 1991. u kojem Ilija Petrović, portparol SNV, razmatra kako da se otkloni viševekovni "sukob između hrvatskog i srpskog naroda". Petrović predlaže da se "definišu sporne i nesporne" teritorije, te zaključuje da Hrvatskoj pripadaju teritorije koje je uspostavila u srednjem veku, a "na koje srpska noga nije kročila". Srpske teritorije su one koje su "od davnina nastanjene srpskim življem" - Krajina, Lika, Banija, Kordun - a sporne oblasti su Baranja i Srem. Hadžić je odgovorio da "prvi put čuje ta trabunjanja" i "naklapanja", dodajući da tema spornih i nespornih teritorija nikad nije bila na dnevnom redu SNV koje je, po njemu, bilo formirano kako bi zastupalo interese srpskog naroda.

Tužilac je potom ukazao da je Srpsko nacionalno veće u početku imalo široka ovlašćenja i obavljalo je dužnosti vlade, do stvaranja uslova za osnivanje i normalno funkcionisanje izvršnih i zakonodavnih organa. Hadžić kaže da u vreme osnivanja SNV nije mogao ni da "pretpostavi da će doći do rata" i da je prihvatio funkciju predsednika veća a kasnije i vlade SAO istočna Slavonija jer je video da "niko u Hrvatskoj nije zastupao srpske interese".

Pozivajući se na Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srba u Hrvatskoj, tužilac je na kraju zaključio da je cilj veća bio da se "ponovo uspostavi demografski sastav područja koja pripadaju teritoriji SNV", tako da odražava situaciju "pre II svetskog rata, pre genocida nad Srbima i dolaska Hrvata iz drugih delova zemlje". "To je bilo nemoguće", rekao je Hadžić, dodajući da "zapravo i ne zna šta je bio cilj te Deklaracije", pošto je u to vreme "imao obaveze oko Vensovog plana".

Tužilac je sugerisao da su Hadžić i njegov stranački kolega Boro Savić uhapšeni na Plitvicama 31. marta 1991. zato što je Hadžić bio na čelu SNV koje Hrvatska nije priznavala. Još jedan od razloga za hapšenje je, po tužiocu, bilo to što su Milan Martić i milicija Krajine dva dana ranije zauzeli Nacionalni park Plitvice i proglasili ga delom SAO Krajine. Hadžić kaže da za to nije "znao" dok je 30. marta bio na sastanku SDS u Obrovcu, ili je "možda čuo" ali ga "nije zanimalo", pošto "nije imalo veze sa SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem".

Citirajući tekst iz crnogorskog lista Pobjeda od 20. septembra 1991., tužilac je ukazao da je Hadžić dobio mandat za sastav vlade još u junu te godine. U tom tekstu, Hadžićev ministar za informisanje Ilija Petrović podseća na predlog SNV da se "sporna zapadna granica - ako bude potrebno - uspostavi pomoću preseljenja srpskog i hrvatskog stanovništva". Hadžić tvrdi da je "Petrović iznosio svoje mišljenje" a ne "stavove vlade", dodajući da nije bio "staratelj ministrima i stajao iznad njih pazeći šta ko kaže".

Svedočenje Gorana Hadžića biće nastavljeno sutra.

Dijeljenje sadržaja