Mihajlo Orlović se tokom iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću odrekao svih tekstova i radio izvještaja objavljenih ili emitovanih tokom rata, uz objašnjenje da je to bilo "vrijeme propagande" i da su ih urednici masovno prepravljali. Ni danas ne vjeruje da su protiv nesrpskog stanovništva Sanskog Mosta počinjeni masovni zločini već smatra da se radilo o "pojedinačnim ekscesima" bolesnika i pijanaca

Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio je Mihajlo Orlović koji je tokom rata radio na srpskom Radiju Sanski Most, a danas je novinar RTRS. U izjavi za Karadžićevu odbranu je naveo da su Muslimani bili odgovorni za prve incidente u tom gradu, zbog čega je Krizni štab naredio da se na radiju emituje apel svima da predaju oružje i vojnu opremu, što su neki ignorisali. Zbog toga su žene, djeca i starci pozvani da izađu iz svojih kuća kako bi mogao biti izvršen pretres i pljenidba oružja. U izjavi je, također, naveo da su mnogi građani "svih nacionalnosti" otišli iz Sanskog Mosta "zbog siromaštva i osobne nesigurnosti kakva vlada u ratu". Uprkos svemu, naveo je, "nekoliko hiljada Muslimana" je tokom rata ostalo da živi na području sanske opštine. Podsjećanja radi, prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Sanskom Mostu je živjelo 28.000 Muslimana.

Tužilac Amir Zec je u unakrsnom ispitivanju sugerisao da je Orlović tokom rata bio "aktivno angažovan u širenju straha" među srpskim stanovništvom, ilustrujući to citatima iz njegovih ratnih članaka. U njima Orlović piše o "oblacima crnih slutnji" i novom "genocidu" koji nakon 1941. godine ponovo prijeti srpskom narodu i koji se "ne smije ponoviti". Sastanke sa muslimanskim i hrvatskim predstavnicima Orlović naziva "mirovnjačkim splačinama" čiji je glavni cilj da se "umrtvi srpski narod", a za pojedine muslimanske intelektualce kaže da "nisu najpametniji", da su "debeli i nalik na bundevu", "boginjavih lica" i slično. Orlović se, međutim, sada odriče svih svojih ratnih tekstova uz objašnjenje da je tada vladala "opšta propaganda". "Sve što sam objavio tokom rata je pod znakom pitanja", rekao je odgovarajući na tužiočeva pitanja i dodao da su urednici prepravljali njegove tekstove i dodavali razne "epitete".

Za Orlovića su pod znakom pitanja i zločini koji su, prema optužnici, počinjeni nad nesrbima u Sanskom Mostu. Tužilac Zec ga je, naime, podsjetio na granatiranje Mahale od strane srpskih snaga krajem maja 1992. godine, kada su mnogi stanovnici ubijeni, a na hiljade njih odvedene u logore. Na pitanje tužioca da li je znao za ubijanje Muslimana u Mahali, Hrustovu i drugim nesrpskim naseljima, Orlović je odgovorio da su tada "kolale razne dezinformacije i priče" u koje ni danas, nakon dvadeset godina, ne vjeruje. Smatra da se radilo o ekscesima za koje su odgovorni pojedinci izvan sistema. Odgovarajući na Karadžićeva pitanja u dodatnom ispitivanju Orlović je rekao da je 1992. bila "vruća godina", i da su za činjenje krivičnih djela bili odgovorni pojedinci koji su bili "bolesni" ili "pod utjecajem alkohola".

Dijeljenje sadržaja