Grupa mladih ljudi sa transparentom s natpisom "RIP Justice" na Konferenciji kojom je u Sarajevu obilježena 20. godišnjica osnivanja ICTY

Zamišljena kao "oda Tribunalu", konferencija priređena u čast 20. godišnjice njegovog osnivanja otvorena je danas svojevrsnim "rekvijemom za pravdu". Naime, grupa mladih ljudi je na početku uvodnog obraćanja predsjednika Teodora/Theodora Merona ustala sa sjedišta, razvila bijeli transparent s natpisom "RIP Justice" ("Pravdo, počivaj u miru") i napustila salu.

Prema Edvinu Čudiću, jednom od mladića iz te grupe, to nije bio gest protiv Tribunala, već izraz nezadovoljstva radom njegovog predsjednika. Sudija Meron je, rekao je Čudić u ime svojih istomišljenika, "ugrozio kredibilitet Haškog tribunala i na taj način pokazao svijetu da pravda nije zadovoljena. On u javnosti predstavlja potpuno suprotnu priču od one koja se dogodila na prostoru bivše Jugoslavije u periodu 1991 – 1995." Ovaj akt naveo je Čudić iniciran je presudama Jovici Stanišiću, Franku Simatoviću, Momčilu Perišiću, kao ali Mladenu Markaču i Anti Gotovini.

I predstavniciudruženja žrtava, mahom porodica stradalih u srebreničkom genocidu izrazili su nezadovoljstvo Meronom, demonstrativno okrenuvši leđa govornici za vrijeme njegove besjede o dostignućima Tribunala u proteklih 20 godina.

"Kako ima obraza nama govoriti i pogledati žrtvama u oči, to je nama so na žive rane. Mi nismo očekivali da se vrate naša djeca ali smo očekivali pravdu. Osoba koja je i sam žrtva Holokausta stavila se na stranu zločinaca, oslobađa zločince. To više treba da zabrinjava budućnost nego prošlost. To je trebalo radi djece, radi omladine, radi onih naraštaja koji dolaze na ovaj svijet" - kazala je za SENSE Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja Majke Srebrenice, te podsjetila na to da predsjednik Tribunala ima priliku iskupiti se i odlučiti hoće li biti na stubu časti ili srama.

Dok su žrtve izražavale protest Meron je, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio govoriti o dostignućima Tribunala. Nije komentarisao ni ocjene člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića koji je prethodno naveo je kako smatra da postoje dva Tribunala. Jedan koji je ulijevao nadu u pravdu, koji je uradio brojne dobre stvari, te onaj drugi, pod pritiskom međunarodnih faktora i intencije da što prije završi rad, oslobađa gospodare rata.

Meron, međutim, smatra kako je Tribunal nadmašio sva očekivanja i je to postignuto zahvaljujući vjeri u ideal pravde. Tribunal je, prema Meronu, pokazao kako je moguće suditi najvišim vojnim i političkim zvaničnicima te da je svojim radom doveo do novog doba odgovornosti u svijetu. Osvrnuvši se na pitanja žrtava o oslobađanju Stanišića i Simatovića, Meron je podsjetio da su to prvostepene odluke, te je zamolio žrtve za strpljenje, jer rad Tribunala još nije gotov.

Nataša Kandić, koordinator inicijative REKOM, smatra da novi standardi i neke odluke Tribunala dovode u pitanje činjenice koje se odnose na takozvanu "državnu odgovornost" i vode ka relativizaciji odgovornosti:

"Neka dela za koja se sudilo u Haškom tribunalu - rekla Kandić - ipak dovode do osvetljavanja onoga što je bitno da vidimo: odgovornost država. Suđenja generalima po komandnoj odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat, bacila su dovoljno svetla upravo na državnu odgovornost, iako znamo da je Tribunal sud koji utvrđuje isključivo individualnu krivičnu odgovornost i ne sudi državama, ne sudi narodu i ne sudi nijednom društvu. Međutim, odjednom se uspostavljaju novi standardi u kojima ceo taj rad, cela ta naša užasna prošlost polako se svodi na direktne počinioce od kojih , dolazi iz jednog kriminalnog socijalnog nivoa."

Iako nije bio među predviđenim govornicima, Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba je u svom obraćanju rekao da je ta organizacija godinama trpjela radi podržavanja rada Haškog suda, te da je često bila na meti zbog "manjka patriotizma". Da bi danas, 20 godina od početka rada, Tribunal iza sebe imao presude "koje bi bile sramotne za zadnji provincijski sud" donoseći oslobađajuće odluke i pobijajući ranije izrečene višedecenijske kazne. Osvrnuo se i na pitanje nekažnjivosti koje proizlazi iz procesa pred ovim sudom navodeći sljedeći primjer:

"Za akciju Oluja sa preko 600 civilnih žrtava, preko 20 tisuća spaljenih kuća i preko 150 tisuća izbjeglica... do danas nitko nije osuđen niti u Hagu niti u Hrvatskoj."

Direktor Međunarodne komisije za nestale u BiH Ketrin Bomberger je iznijela podatak da je od oko 40.000 nestalih na prostoru pod jurisdikcijom Tribunala do sada pronađeno oko 70 odsto. To je, naglasila je, bio veliki i važan proces, budući da je osim pronalaska nestalih ključno bilo utvrditi i okolnosti nestanka. Ipak, zaključila je, ključna stvar nije samo pronaći nestalu žrtvu: "Porodice nestalih ne žele znati samo identitet nestalih već traže pravdu".

(Specijalno za SENSE: Dženana Halimović iz Sarajeva)