General Manojlo Milovanović je u unakrsnom ispitivanju pokušavao, koliko god je mogao, da potvrdi teze odbrane svog nekadašnjeg nadređenog u Glavnom štabu VRS, Ratka Mladića

Odbrana Ratka Mladića je u unakrsnom ispitivanju generala Manojla Milovanovića pokušala da napravi što veću distinkciju između dvije verzije čuvene direktive broj 7: Karadžićeve, "nezakonite", kojom se nalaže da se "svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života žitelja Srebrenice i Žepe" i one Mladićeve, po Milovanoviću, "zakonite", u kojoj nema te rečenice.

Mladićev branilac Branko Lukić je sugerisao da je prvu verziju direktive broj 7 napisao general Radivoje Miletić po Karadžićevim instrukcijama, s čime se Milovanović odmah saglasio. To nije promaklo sudiji Oriju/Orie koji je svjedoka pitao na osnovu čega on tvrdi da je direktiva broj 7 napisana po Karadžićevim instrukcijama. Pošto je Milovanović rekao da je to čuo od advokata odbrane generala Miletića, na čijem je suđenju svjedočio 2007. godine, sudija je konstatovao da je svjedokov odgovor na braniočevo pitanje trebalo da glasi "ne znam".

Branilac Lukić je, zatim, sugerisao da se Mladić u svojoj verziji direktive nigdje ne poziva na Karadžićevu, što je Milovanović opet potvrdio. Ni to, međutim, nije promaklo sudijama i tužiocu koji su primijetili da se, naprotiv, Mladić na nekoliko mjesta poziva na Karadžićevu direktivu. Odgovarajući na pitanja njemačkog sudije Flugea/Fluege, Milovanović se na koncu morao složiti da je Mladićeva direktiva 7/1 "ipak povezana sa Karadžićevom".

Milovanović je u unakrsnom ispitivanju pokušavao, koliko god je mogao, da potvrdi teze odbrane svog nekadašnjeg nadređenog u Glavnom štabu VRS. Rekao je, između, ostalog da su se UNPROFOR i NATO stavili na stranu Armije BiH, kao i da je Savjet bezbjednosti, nakon što je postignut sporazum za Srebrenicu i Žepu, "jednostrano" proglasio "bezbjednosnim zonama" i Tuzlu, Sarajevo, Goražde i Bihać.

Muslimanima je, prema Milovanoviću, više puta nuđeno da se Sarajevo demilitarizuje. Karadžić je, kaže, predlagao da se Sarajevo podijeli i proglasi "otvorenim, nebranjenim gradom". Međutim, oni su to ne samo odbili nego su još i "provocirali"tako što bi iz pokretnih minobacača ispalili par mina sa neke raskrsnice i onda se brzo sklonili. Srbi bi, potom, uzvratili, pa je tako "ispadalo" da neselektivno ili nekontrolisano otvaraju vatru na civile.

U Srebrenici je, prema Milovanovićem riječima, sav život bio "militarizovan". Naser Orić je bio "bog i batina" i držao je svu vlast u svojim, odnosno vojnim rukama. Po njemu, srpska strana je, čak, dozvoljavala da u Srebrenicu uđe "višak" humanitarne pomoći. General Morijon/Morillon mu je, tvrdi Milovanović, rekao da je u Srebrenici u martu 1993. godine bilo 64.000 ljudi i UNHCR je dostavljao hranu, odjeću i drugu pomoć za toliki broj izbjeglica, mada je njihov stvarni broj - prema podacima VRS - bio između 40 i 45 hiljada.

Svjedočenje Manojla Milovanovića će se nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja