General Manojlo Milovanović je u završnici svjedočenja rekao da je Ratko Mladić tokom njihovog zajednog službovanja u VRS bio "harizmatičan čovjek – orijaš golubijeg srca" što, kako je objasnio, znači da je bio "strog i pravedan komandant" koji je "štitio svoje potčinjene"

General Manojlo Milovanović je u završnici iskaza rekao da je Ratko Mladić bio "harizmatičan čovjek – orijaš golubijeg srca".To, dodao je, znači da "nije bio zlopamtilo", da je "bio je strog i pravedan komandant" i da je "štitio potčinjene". Milovanović je bio najbliži saradnik nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba VRS, optuženog za dvostruki genocid i druge zločine počinjene pod njegovom komandom.

Branilac Branko Lukić je, između ostalog, podsjetio Milovanovića na Mladićev "prvi susret" sa genocidom u maju 1992. godine. Mladić je tom prilikom na skupštinskom zasijedanju u Banjaluci upozorio srpske poslanike da se Republika Srpska "ne može očistiti tako da u njoj ostanu samo Srbi" rekavši im "to je ljudi genocid". Takav svoj stav Mladić, bar po Milovanovićevim saznanjima, nije mijenjao tokom rata.

Milovanović je, između ostalog, rekao da on lično nikada nije čuo da je Mladić naredio nekome da se civili ili zarobljeni neprijateljski vojnici u Srebrenici ili bilo gdje drugdje muče ili ubijanju. Prisjetio se, doduše, dva izuzetka. Naime, čuo je, kaže, Mladićevu naredbu da se Sarajevo gađa tako da se "Muslimanima razvuče pamet", kao i "šaljivi razgovor" u kome je Mladić načelniku artiljerije Rajku Balaću rekao "udri Turke dok ih ima".

Dok je Mladićeva odbrana nastojala napraviti što je moguće veću distinkciju između Karadžićeve čuvene direktive broj 7 i Mladićeve verzije direktive 7/1, tužilac Dermont Grum/Groome je u dodatnom ispitivanju ukazivao na njihovu povezanost. Ukazao je, između ostalog, da se Mladić u par navrata poziva na Karadžićevu direktivu i da Mladićevu direktivu zbog toga nije bilo moguće izvršiti "bez čitanja" Karadžićeve, s čime se Milovanović na koncu saglasio.

Da Mladićeva direktiva nije "poništila" Karadžićevu, ukazao je tužilac, pokazuju dokumenti VRS, poput naređenja komandanta Drinskog korpusa Milenka Živanovića izdatog nekoliko mjeseci nakon izdavanja Karadžićeve direktive 7 i Mladićeve direktive 7/1. U tom naređenju Živanović se poziva na obje direktive što, po tužiocu, znači da su ih izvršioci morali "čitati uporedo". Milovanović se složio sa time, dodavši da je Živanović "trebao dati prednost Mladićevoj direktivi 7/1".

Čuvenom direktivnom broj 7 koju je potpisao Karadžić 8. marta 1995. godine se, podsjetimo, nalaže da se "svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života žitelja Srebrenice i Žepe". Četiri mjeseca kasnije, u julu 1995. godine, enklave Srebrenica i Žepa su "eliminisane", iz njih je prisilno iseljeno na desetine hiljada žena i djece, a iz masovnih grobnica u tom području je do sada ekshumirano i identifikovano više od sedam hiljada muškaraca koji su, po tužilaštvu, nakon zarobljavanja ili predaje pogubljeni po kratkom postupku.

Dijeljenje sadržaja