Karadžićev svedok odbrane Goran Mačar tvrdi da nalozi vrha policije bosanskih Srba, kojima se insistira na istraživanju ratnih zločina počinjenih nad Srbima, nisu bili diskriminatorni već se radilo o prikupljanju informacija s ciljem osporavanja antisrpske medijske propagande

Goran Mačar, ratni načelnik Uprave kriminalističke policije u sedištu MUP RS, je u izjavi timu odbrane naveo da su Muslimani u predratnom Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) imali za cilj da "preuzmu kompletnu kontrolu", dok su Srbi nastojali da "omekšaju dominaciju SDA". Prema sažetku izjave koji je Karadžić pročitao, nakon izdvajanja srpskog MUP novoformirano ministarstvo nije kontrolisalo policiju na terenu, pošto su ih "lokalni moćnici i krizni štabovi finansirali i imenovali čelne ljude". Od Karadžića je, kaže svedok, u nekoliko navrata dobijao podršku da se svi zločini rešavaju "u skladu sa zakonom".

Nakon što mu je tužiteljica En Saterlend/Ann Sutherland u unakrsnom ispitivanju predočila brojne dokumenate iz kojih se vidi da je Ministarstvo unutrašnjih poslova isplaćivalo lične dohotke policijskim stanicama u Prijedoru, Han Pijesku, Vlasenici i na Palama, Mačar se donekle korigovao, navodeći da u izjavi timu odbrane pod "finansiranjem" nije podrazumevao samo isplate ličnih dohodaka, već i nabavku hrane, opreme i oružja.

Suočen je i sa dokumentima Centra službi bezbednosti (CSB) Banjaluka u kojima se navodi da se "uz prethodno odobrenje ministarstva" imenuju načelnici policijskih stanica u Prijedoru, Sanskom Mostu, Bosanskom Novom, što je uključilo i Simu Drljaču, zloglasnog šefa prijedorske policije. Mačar je insistirao da iz predočenih dokumenata "ne vidi" da su imali saglasnost ministra Miće Stanišića, pošto mu nisu dostavljena ministrova odobrenja već samo dokumenti kojima Banjaluka traži saglasnost, a potom se poziva na dobijenu saglasnost.

Svedok je osporavao i da je policija istraživala isključivo ratne zločine počinjene nad Srbima. Po njegovom tumačenju dokument iz ’92. godine u kojem ministar Stanišić insistira na istrazi ratnih zločina nad Srbima poslat je zbog prikupljanja informacija kojima će se osporavati postojeća "medijska propaganda" protiv Srba. Nalozi slične sadržine ponavljali su se tokom celog rata, zaključno sa onim iz novembra 1995. godine da se "intenziviraju aktivnosti na dokumentovanju zločina nad Srbima u oblasti Srebrenice". Na primedbu tužiteljice da policija samo četiri meseca nakon ubistava hiljada srebreničkih muškaraca ne pokazuje interesovanje da istraži te zločine, Mačar tvrdi da se radilo o reakciji na TV emisiju u kojoj je jedna Srpkinja čiji je sin ubijen, predstavljena kao Muslimanka.

Poricao je i da policija nije učinila dovoljno da rasvetli masakr oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama i zločine pripadnika paravojne formacije Žute ose u Zvorniku, prebacujući odgovornost za procesuiranje na vojno tužilaštvo i pravosuđe, kao i na civilno sudstvo koje nije funkcionisalo ni reagovalo na policijske prijave.

Dijeljenje sadržaja