Bivši funkcioner iz Zvornika koji je na suđenju nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske svjedočio pod pseudonimom KW-317 rekao da je Radovan Karadžić s tugom i razočarenjem primio vijesti zbog iseljavanja Muslimana iz Kozluka… Prilikom jednog susreta s njim "osjetio je", kaže, da je Karadžiću bilo "teško gdje god se neko iseljava"

Opštinski funkcioner iz Zvornika koji je na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio sa zaštićenim identitetom kaže da su za formiranje srpskog kriznog štaba u toj opštini 1992. godine krive "prilike", a za zločine nad nesrbima isključivo "Arkanovci", "Žute ose" i druge paravojne formacije.

Svjedočeći u Karadžićevu odbranu svjedok je naveo da su "Arkanovci" početkom aprila 1992. godine srpske opštinske predstavnike - koji su otišli da se sastanu sa muslimanskim predstavnicima u Malom Zvorniku - išamarali, nazvali izdajnicima i poručili im da "politika nije za njih". Zatim su, samoinicijativno, "Arkanovci" zauzeli Zvornik.

Opštinski čelnici Zvornika u to vrijeme, tvrdi, nisu bili u kontaktu sa Palama, te Karadžić nije bio ni upoznat sa situacijom. Karadžić je kasnije bio "veoma razočaran" i "izrazio je svoje neslaganje sa dešavanjima u Zvorniku." Srpska demokratska stranka (SDS) i lokalne vlasti nisu imali za cilj pomijeranje stanovništva i svjedoku je "prosto nemoguće povjerovati da je Karadžić ikada bio za progon stanovništva".

Tužilac Tiger/Tieger je u unakrsnom ispitivanju ukazao da je svjedok u izjavama istražiteljima tužilaštva iz 2002. i 2003. godine potvrdio da su opštinske vlasti Zvornika postupile po instrukciji Glavnog odbora SDS od 19. decembra 1991. godine poznatoj kao "Varijanta A i B" i da su prvo formirale krizni štab, a zatim preuzele vlast u opštini. Sada, međutim, kaže da to nije bila "Karadžićeva volja" već "odgovor na poteze Muslimana".

Tužilac je, također, ukazao da je svjedok u izjavi istražiteljima naveo da su Muslimani otišli iz Zvornika jer su bili prinuđeni na to. Također je izjavio da mu jeKosta Erić iz Civilne zaštite rekao da srpske snage hapse Muslimane, odvode ih u Čelopek, muče i ubijaju… Svjedok je to potvrdio, ali je odbacio tužiočevu sugestiju da je izvijestio Karadžića i Krajišnika o ubijanjima zvorničkih Muslimana. Na sugestiju da je barem dva puta izvijestio Karadžića i Krajišnika da je grupa Muslimana iz Đulića kod Kozluka zatočena, a zatim i pobijena, svjedok je odgovorio: "Moguće da sam to rekao, ali to nije tačno".

Svjedok je u dodatnom ispitivanju rekao da je Karadžić 1992. godine izdao naredbu da se prema svim zarobljenicima postupa u skladu sa Ženevskim konvencijama. Na Karadžićevo pitanje da li je on ili bilo ko drugi od relevantnih srpskih rukovodioca "imao namjere ili poduzimao mjere za protjerivanje Muslimana ili eventualno imao genocidne namjere" svjedok je kratko odgovorio - "ne".

Nešto rječitiji je bio u odgovoru na pitanje kako je Karadžić primio vijest o odlasku Muslimana iz Kozluka. "Bili ste tužni i jako razočarani", rekao je svjedok i dodao da je "osjetio" da je Karadžiću bilo "teško gdje god se neko iseljava". "Imali ste dobrog udjela u slanju jedinica koje su pohapsile paravojne formacije, kao i dovođenju komandanta Pandurevića koji je stabilizovao situaciju u području Zvornika", rekao je na kraju.

Komandant zvorničke brigade Vinko Pandurević je u Tribunalu osuđen na 13 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava srebreničkih Muslimana u julu 1995. godine.

Dijeljenje sadržaja