Na žalbenoj raspravi branioci policijskog generala Vlastimira Đorđevića nastojali da ubede sudije da je njegova uloga u zločinima nad kosovskim Albancima "preuveličana", dok optužba smatra da Pretresno veće nije pogrešilo kada ga je označilo kao jednog od ključnih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata. Branioci za oslobađanje ili manju kaznu, a tužioci za doživotni zatvor

Odbrana generala Vlastimira Đorđevića smatra da je u prvostepenoj presudi kojom je osuđen na 27 godina zatvora njegova uloga u zločinima nad kosovskim Albancima "preuveličana" i da je kazna prestroga. Branilac Veljko Đurđić je tokom današnje žalbene rasprave rekao da je optuženi u najgorem slučaju bio "čovek koji je premalo učinio, a ne čovek sa zločinačkom namerom".

Odgovornost za policijske zločine na Kosovu 1999. godine odbrana prebacuje na ministra MUP Vlajka Stojiljkovića, komandanta Posebnih jedinica policije Obrada Stevanovića i načelnika policijskog štaba za Kosovo Sretena Lukića. Navode da je optuženi bio "samo jedan od pomoćnika ministra" i da je njegova uloga u kosovskim operacijama bila "mala i sporedna".

Đorđević ne poriče da je učestvovao u prikrivanju zločina premeštanjem leševa ubijenih albanskih civila sa Kosova u Srbiju, što je naveo i u posebnom podnesku tokom žalbenog postupka. Njegovi branioci, međutim, smatraju da je u tu "paničnu i nepromišljenu" operaciju bio "uvučen" i da se iz toga ne može izvesti njegova odgovornost za ubistva ljudi čija je tela kasnije premeštao. Zato zahtevaju da Đorđević bude oslobođen svih optužbi ili, alternativno, da mu kazna, u skladu sa "sporednom ulogom", bude značajno umanjena.

Branioci su se danas pozvali na presudu generalu Momčilu Perišiću koji je oslobođen jer je Žalbeno veće zaključilo da pomoć koju je pružao drugim vojskama nije bila "konkretno usmerena" na počinjenje zločina od strane tih vojski. Smatraju da je Đorđević, poput Perišića, samo pomagao policijskim snagama na Kosovu sa velike udaljenosti, iz Beograda, i da u tome nema "konkretne usmerenosti" na počinjenje zločina nad kosovskim Albancima. Đorđević nije prvi ko pokušava da profitira iz zaključaka Žalbenog veća u Perišićevom predmetu. Slično je na žalbenoj raspravi u predmetu "Kosovske četvorke" bivših srpskih zvaničnika pokušao i general VJ Vladimir Lazarević. Tužiočev odgovor tada i danas je skoro identičan – prvo, Perišićeva presuda nije u skladu sa međunarodnim običajnim pravom niti sa praksom Haškog tribunala i zato je se ne treba pridržavati i, drugo, čak ako bi se prihvatio standard "konkretne usmerenosti", on se ne bi mogao primeniti na Đorđevića i Lazarevića jer nisu "udaljeni podržavaoci i pomagači" već deo policijske, odnosno vojne strukture koja je odgovorna za zločine.

Tužilac smatra da Pretresno veće nije pogrešilo kada je Đorđevića označilo jednim od glavnih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem da se albansko stanovništvo ukloni sa Kosova i uspostavi srpska kontrola nad tadašnjom pokrajinom. On je, smatraju, kao načelnik Resora javne bezbednosti imao nadležnost nad policijskim jedinicama na Kosovu i paravojnim grupama poput "Škorpiona", a bio je i glavni organizator a ne "sporedni igrač" u operaciji premeštanja leševa u Srbiju. Optužba zato traži da njegova žalba bude odbačena, nalazi prvostepene presude potvrđeni a kazna od 27 godina zatvora preinačena u doživotnu.

Na kraju rasprave Žalbenom veću se obratio Đorđević, izvinjavajući se kosovskim žrtvama i izražavajući kajanje što nije ništa preduzeo kada je saznao za tajnu operaciju prenošenja leševa sa Kosova u Srbiju i njihovo zakopavanje u masovne grobnice u Batajnici i na drugim lokacijama.

Dijeljenje sadržaja