Branilac Ratka Mladića na osnovu bolničke dokumentacije izbrojao da je na Markalama u februaru 1994. godine poginulo 39, a ne 67 ljudi kako je to ustanovio inspektor sarajevskog CSB Edin Suljić. Odbrana tvrdi da su organi vlasti BiH vršili "veliki pritisak" na zaposlene u CSB koji su vodili istragu "s namjerom da se manipuliše brojem žrtava", odnosno "da se on poveća i to iskoristi u propagandne svrhe protiv Srba"

Na suđenju bivšem komandantuGlavnog štaba VRS Ratku Mladiću svjedočio je Edin Suljić koji je od septembra 1993. do maja 1995. godine radio u sarajevskom CSB kao inspektor u Odjeljenju za ratne zločine i genocid. U tom svojstvu je učestvovao u istragama granatiranja pijace na Markalama 5. februara 1994. godine, kao i incidenata snajperske paljbe na dva tramvaja na Marindvoru 8. oktobra iste godine. U dokaze je uveden transkript njegovog iskaza na suđenju Stanislavu Galiću iz 2002. godine.

U slučaju incidenta na Markalma Suljić je, nakon obilaska lica mjesta, otišao u Koševsku bolnicu gdje je učestvovao u utvrđivanju identiteta poginulih i ranjenih. Tokom istrage, a na osnovu informacija dobijenih u Koševskoj i Državnoj bolnici, kao i podataka iz ambulante UN, utvrdio je da je na Markalama poginulo 67, a ranjeno 142 ljudi. Granata je, prema nalazu tima CSB Sarajevo, ispaljena iz pravca položaja VRS na Mrkovićima.

Mladićev branilac Dragan Ivetić je u unakrsnom ispitivanju iznio "svoju računicu" o broju mrtvih na Marakalama. Uvidom u bolničke dokumente on je, naime, izračunao da je bilo "samo" 39 poginulih i 120 ranjenih. Pozvao se i na izvještaj CSB uz koji je priloženo 39 fotografija poginulih. Na pitanje gdje su fotografije ostalih žrtava svjedok je odgovorio da su za taj dio posla bili zaduženi drugi članovi istražnog tima, ali da on "sa sigurnošću" može reći da je u mrtvačnici izbrojao oko 60 mrtvih. Po njemu, "vrlo je vjerovatno da su članovi porodica preuzeli tijela svojih srodnika iz mrtvačnice, pa fotograf nije imao priliku da ih fotografiše".

Suočen sa nekoliko dokumenata u kojima se navodi različit broj poginulih na Markalama Suljić je objasnio da se podaci prikupljaju do zaključenja istrage i da se, u skladu sa nalazima, nekad i mijenjaju. Broj mrtvih u incidentu na Markalama se, kako je rekao, povećavao "iz sata u sat" s obzirom da su neke od žrtava preminule prilikom transporta ili nakon prijema u bolnicu.

Na savjet sudije Orija/Orie da svjedoku jasno iznese tezu odbrane Ivetić je sugerisao da su organi vlasti BiH vršili "veliki pritisak" na zaposlene u CSB koji su vodili istragu o incidentu na Markalama, "s namjerom da se manipuliše brojem žrtava", odnosno "da se on poveća i to iskoristi u propagandne svrhe protiv Srba". Suljić je to odbacio rekavši da je jedini pritisak pod kojim je njegov tim radio bio da se za što kraće vrijeme prikupi što više činjenica i dokaza. "Bilo kakav drugi pritisak je bio isključen", rekao je svjedok.

Suljić je, inače, odbacio i tezu odbrane da su tramvaji na Marindvoru pogođeni u unakrsnoj paljbi sukobljenih strana, budući da je u blizini bila linija razdvajanja. Ukazujući da su tramvaji po pravilu saobraćali tokom prekida vatre, Suljić je precizirao da je istragom ustanovljeno da je paljba otvorena iz nebodera pod kontrolom VRS na Grbavici, iz takozvanog "sijača smrti".

Dijeljenje sadržaja