U unakrsnom ispitivanju doktora Bakira Nakaša, branilac Ratka Mladića sugerisao da je sarajevska Vojna bolnica bila granatirana još dok se u njoj nalazila JNA kao i da su oštećenja na desnoj strani južne fasade mogla da nastanu od projektila ispaljenih sa položaja Armije BiH na Debelom brdu

Veći deo unakrsnog ispitivanja dr. Bakira Nakaša, direktora sarajevske Državne bolnice preimenovane u bolnicu Dr. Abdulah Nakaš, bio je posvećen utvrđivanju koja je polovina južne strane tog objekta više gađana – desna ili leva. Doktor Nakaš je juče svedočio da je bivša vojna bolnica u Sarajevu bila na stalnoj meti artiljerije Sarajevsko-romanijskog korpusa iz pravca Trebevića, Vraca i Grbavice.

Služeći se mapom i jednom fotografijom, branilac je sugerisao da se u pravcu Trebevića nalazi i Debelo Brdo koje se "tokom celog rata nalazilo pod kontrolom ABiH". Sa tog prostora se, sugerisao je branilac, "jasno videlo južno krilo bolnice". Doktor Nakaš je potvrdio da "nije bilo fizičke zapreke" između bolnice i Debelog brda.

Svedok je rekao da je, po njegovoj "slobodnoj proceni", južna strana bolnice gađana iz težeg minobacačkog ili tenkovskog oruđa. Dodao je da je na meti artiljerije bio prostor u kojem su se nalazili pacijenti, najčešće 5., 7. i 8. sprat kao i da su pogocima bili najviše izloženi centar i desna strana južne fasade.

Branilac je sugerisao da je do povlačenja JNA 10. maja 1992. Vojna bolnica "bila meta pretnji i snajperskih napada muslimanskih oružanih snaga". Pozivajući se na izjavu tadašnjeg upravnika Vojne bolnice dr. Taušana, branilac je tvrdio da su mediji izveštavali da JNA koristi bolnicu kako bi iz nje "snajperima pucali na prolaznike". S druge strane, dr. Nakaš je potvrdio da je "bilo komentara" da su pripadnici TO koji su "stali u odbranu BH" vršili snajperske napade na Vojnu bolnicu, ali on to "nije video". Takođe je potvrdio da je, po preuzimanju Vojne bolnice i njenom preimenovanju u Državnu, bilo uočljivo jedno oštećenje na južnoj fasadi, verovatno od minobacačke granate, između 7. i 8. sprata. Bilo je, rekao je, i oštećenja koja su najverovatnije nastala od metaka ispaljenih iz neposredne blizine.

U izjavi dr. Taušana se, prema braniocu, navodi i da je najžešći napad na bolnicu izvršen krajem aprila, iz pravca Magribija džamije u kojoj su muslimanske snage navodno skladištile oružje. Svedok je ponovio da je u tom periodu bio odustan, dodajući da dr. Taušan nije iz bolnice mogao da vidi džamiju, niti je mogao da izađe iz bolničkog kruga, jer je kretanje osoblja kontrolisao vod specijalaca. Po Nakašu, nije bio razloga za prisustvo tog voda u bolnici pa je svrha njihovog dovođenja, smatra on, bilo razdvajanje grada na dva dela. Branilac je, na kraju, sugerisao da se u neposrednoj blizini bolnice nalazila jedinica HOS kao i da je u decembru 1992. godine, u blizini bolnice, "došlo do sukoba HVO i pripadnika TO BIH".

Na klupu za svedoke je nakon dr. Nakaša izveden Edin Suljić, bivši pripadnik sarajevskog Centra službi bezbednosti koji je 5. februara 1994. godine izvršio uviđaj na tržnici Markale. U eksploziji minobacačke granate na tržnici je poginulo 67 a ranjeno je 142 osobe čija su imena priložena uz krivičnu prijavu koju je Suljić sastavio nakon incidenta. Njegovo svedočenje se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja