Šta manjina zamera većini (2)

Osim što je rezonovanje većine Žalbenog veća u oslobađajućoj presudi Gotovini i Markaču ocenio "pogrešnim, nekorektnim i obmanjujućim", pa čak i "grotesknim", bivši predsednik Tribunala Fausto Pokar je u zaključku svog protivnog mišljenja ostavio otvorenim pitanje o tome zašto je većina – ako je već želela da oslobodi Gotovinu i Markača – morala da ukine i sve nalaze o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata, umesto da se samo koncentriše na njihov doprinos tom poduhvatu

Analizirajući transkript Brionskog sastanka od 31. jula 1995. godine, neposredno pred operaciju "Oluja", Pretresno veće je u prvostepenoj presudi zaključilo je da je tada skovan plan da se srpsko stanovništvo protera iz Krajine. Reči predsednika Franje Tuđmana da je važno "da pođu civili" i da im se "ostavi put" za beg a ujedno "tobože jamče ljudska prava" veće sudije Orija/Orie je tretiralo kao izraz očigledne namere da se srpsko stanovništvo protera iz Krajine.

Žalbeno veće je, međutim, u prošlonedeljnoj oslobađajućoj presudi donetoj većinom glasova (sudije Meron, Robinson i Ginej/Guney "za" a Ađius/Agius i Pokar/Pocar "protiv") takav zaključak prvostepenog veća proglasilo neosnovanim. Sastanak hrvatskog političkog i vojnog vrha na Brionima i Tuđmanove reči o "ostavljanju puta civilima za beg" se, ukazuje većina, mogu sagledati kao pokušaj "pomoći civilima da privremeno napuste područje konflikta da bi se ostvarila legitimna vojne prednost i smanjio broj žrtava". Dalje, Gotovinina izjava na istom sastanku da njegova artiljerija može "za nekoliko sati kompletno srušiti Knin" bi se, po većini sudija Žalbenog veća, mogla shvatiti kao puka "skraćenica" za opis vojnih potencijala i nadmoći hrvatskih snaga.

Takvo rezonovanje sudija Merona, Robinsona i Gineja je sudija Pokar u svom protivnom mišljenju okarakterisao "naprosto grotesknim".

Po sudiji Pokaru, "pažljiva i detaljna analiza Pretresnog veća" je u prvostepenoj presudi izričito odbacila mogućnost da se razgovor na Brionima odnosio na zaštitu civila.

Zaključci o Tuđmanovoj brizi za srpske civile su, dodaje Pokar, nepomirljivi i sa govorom tadašnjeg hrvatskog predsednika nakon "Oluje" u kojem je rekao da "nema više povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće (...) nestalo ih je za dva, tri dana, nisu imali vremena ni da pokupe ni svoje prljave pare, devize, niti gaće".

Brionski transkript je, po prvostepenoj presudi, jedan od četiri elementa udruženog zločinačkog poduhvata. Ostala tri odnose se na protivpravni artiljerijski napad na Knin, Obrovac, Benkovac i Gračac, zatim zločine počinjene nad srpskim civilima i njihovom imovinom nakon "Oluje" i, konačno, sprečavanje povratka izbeglih Srba. Žalbena većina je, iz razloga navedenih u našem jučerašnjem tekstu, zaključila da nema dokaza da je artiljerijski napad na četiri grada bio neselektivan, pa time i protivpravan, što po njihovom mišljenju ruši sve druge nalaze o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata. Jedan tako važan zaključak, ukazuje sudija Pokar, donet je na osnovu samo tri paragrafa analize u žalbenoj presudi.

Bivši predsednik tribunala, dalje, podseća da se nalaz o udruženom zločinačkom poduhvatu zasniva na četiri pomenute "međusobno potkrepljujuće grupe dokaza" i da se ni u kom slučaju Pretresnom veću ne može pripisati da je artiljerijski napad istaklo u prvi plan. Žalbena većina, međutim, navodi da je artiljerijski napad u prvostepenoj presudi okarakterisan kao "ključni pokazatelj" i "glavno sredstvo" deportacija Srba, pa tako i udruženog zločinačkog poduhvata. Po viđenju sudije Pokara, radi se o "pogrešnom predstavljanju" zaključaka Pretresnog veća i "nekorektnom i obmanjujućem" pristupu žalbene većine u kojem ne navode "nijednu referencu" iz prvostepene presude na koju se navodno pozivaju.

U odluci većine se, ukazuje Pokar, ignoriše nalaz da su se deportacije događale i nevezano za granatiranje. U prvostepenoj presudi se, naime, naglašava da su srpski svedoci kao razlog za bekstvo, pored straha od granatiranja, navodili i bojazan od drugih zločina koji su se nakon "Oluje" događali u Krajini, poput ubistava i zlostavljanja drugih civila, pljački i razaranja njihovih kuća. Pretresno veće u svojoj presudi, podseća Pokar, zaključuje da su takvi postupci hrvatskih oružanih snaga izazvali "prinudu i strah kod žrtava i svedoka zločina i stvorili atmosferu u kojoj im nije preostalo ništa osim da odu".

I drugi žalbeni sudija koji je priložio protivno mišljenje u odnosu na žalbenu presudu – Maltežanin Karmel Ađius/Carmel Agius – smatra da je udruženi zločinački poduhvat sa ciljem proterivanja Srba iz Krajine postojao. On u svojoj analizi izričito stoji na stanovištu da je artiljerijski napad na krajinske gradove bio nezakonit i dodaje da se po svim drugim pitanjima u vezi sa udruženim zločinačkim poduhvatom slaže sa ocenama sudije Pokara.

Svoje protivno mišljenje sudija Pokar zaključuje implicitnom sugestijom da je većina u razmatranju prvostepene presude mogla da se rukovodi i nekim drugim, a ne čisto pravnim, motivima:

"Čak i da je želela da u potpunosti oslobodi Gotovinu i Markača, postavlja se pitanje šta je većina nameravala da postigne poništavanjem samog postojanja udruženog zločinačkog poduhvata, umesto da se usredsredi na značaj doprinosa Gotovine i Markača tom poduhvatu. To pitanje ostavljam otvorenim".

nastavak

Dijeljenje sadržaja