Bivši komandant jedne od brigada Prvog krajiškog korpusa VRS koji je na suđenju Ratku Mladiću svjedočio sa zaštićenim identitetom smatra da su vojska i policija bosanskih Srba na samom početku rata morali poduzeti oštrije mjere protiv počinilaca krivičnih djela. U dijelovima iskaza otvorenim za javnost svjedok je, između ostalog, govorio i o masakru nad 150 Muslimana u školi u Grabovici kraj Kotor Varoši u novembru 1992. godine

Bivši komandant jedne od brigada Prvog krajiškog korpusa VRS koji je na suđenju Ratku Mladiću svjedočio pod pseudonimom "RM-802" smatrada su policija i vojska bosanskih Srba – od komandi četa, bataljona, brigada, korpusa i Glavnog štaba – morali poduzimati oštrije mjere protiv počinilaca krivičnih djela. "To smo morali sasjeći u korijenu", rekao je svjedok koji i sebe, kao bivšeg komandanta, smatra odgovornim zbog propusta da to učini.

"Sjećam se svoje nemoći u preduzimanju takvih mjera", rekao je svjedok prisjećajući se da je jednom prilikom u njegovom prisustvu vojnik ustao i pod izgovorom da nema šta da radi rekao: "Ja sada idem da palim muslimanske kuće". Svjedok tvrdi da ga je u prvom momentu spriječio da provede svoju namjeru, ali da se nakon nekoliko sati vojnik jednostavno izgubio iz vida i otišao u paljevinu. "Tada nisam bio u stanju da ga kaznim nijednom jedinom mjerom", tvrdi svjedok.

U pisanoj izjavi koja je tokom glavnog iskaza usvojena u dokaze svjedok je, između ostalog, govorio o masakru u školi u Grabovici kraj Kotor Varoši, u kojem je ubijeno 150 Muslimana zarobljenih prilikom pokušaja proboja do Travnika početkom novembra 1992. godine. Po optužbi, likvidacija Muslimana u Grabovici je bila sastavni dio obrasca etničkog čišćenja koje su snage pod komandom optuženog 1992. godine sprovele u dvadesetak bosanskohercegovačkih opština, a koje je u Kotor Varoši i još nekim područjima doseglo razmjere genocida. Odbrana, pak, taj incident pripisuje "lokalnim (srpskim) civilima".

Branilac Miodrag Stojanović je svjedoku pokazao dva izvještaja komande Prvog krajiškog korpusa upućena Glavnom štabu VRS. U izvještaju od 4. novembra 1992. godine se navodi da je zbog "odbijanja pregovora oko iseljavanja iz područja Večića" došlo do obračuna u kome je poginulo 40 pripadnika Zelenih beretki, dok je 200 zarobljeno, kao i da je nad zarobljenicima "počeo masakr" zbog pogibije jednog i ranjavanja četvorice srpskih boraca. U izvještaju koji je poslat sljedećeg dana, 5. novembra, se navodi da je "u borbi stradalo više od 150 ekstremista".

Svjedok je potvrdio da te informacije nisu bile tačne, a na pitanje kako je moguće da se tako "dezinformiše" Glavni štab odgovorio je da je to bila posljedica nepostojanja "ustaljenog sistema odgovornosti od najnižih do najviših struktura" komandovanja. Po njegovim saznanjima istraga o zločinu u Grabovici nikada nije sprovedena. Njemu je rečeno da "brine o svojim poslovima" i da će incident biti ispitan, ali do toga nije došlo. On je dodao da incident nije spominjao u prisustvu Ratka Mladića koji je u proljeće 1994. godine obišao jedinicu pod njegovom komandom. "Borci su voljeli da on dođe", rekao je svjedok htijući, valjda, da kaže da pričom masakru nad 150 Muslimananije htio uznemiravati komandanta Glavnog štaba VRS.

Dijeljenje sadržaja