Iako je u pisanoj izjavi odbrani Radovana Karadžića tvrdio da srpska vojska na položajima južno od Sarajeva nije imala minobacače kalibra 120 mm, bivši komandir VRS Miloš Škrba u unakrsnom ispitivanju prihvatio da on, ipak, "ne zna gdje su minobacači bili raspoređeni i ko je njima rukovao"

Piter/Pieter Robinson, pravni zastupnik Radovana Karadžića se na početku današnje sjednice požalio da je jedan svjedok odbrane zbog "prijetnji njegovoj porodici u Sarajevu" odustao od svjedočenja i zatražio od Pretresnog vijeća da takve stvari "sasiječe u korijenu". Navodne prijetnje svjedoku su, prema riječima Robinsona, upućene nakon što je odbrana prošle sedmice objelodanila njegov identitet zajedno sa imenima još 16 svjedoka predviđenih za novembar.

Nakon što je zaključen iskaz artiljerca Dušana Škrbe Karadžić je na klupu za svjedoke pozvao njegovog prezimenjaka Miloša Škrbu iz Pofalića, bivšeg komandira čete u pješadijskom bataljonu Prve sarajevske brigade. Vijeće je odbacilio njegov zahtjev za zaštitnim mjerama pošto, prema riječima sudije Kvona/Kwon "nije uvjereno da postoje objektivni rizici za sigurnost njega i njegove porodice".

Karadžić je pročitao sažetak pisane izjave po kojoj svjedokova četa nije imala snajpersko naoružanje, nije otvarala vatru na civilne ciljeve u Sarajevu, niti je u njenoj zoni odgovornosti bilo minobacača kalibra 120 mm. Njegovim iskazom Karadžić nastoji osporiti dva incidenta iz optužnice – ranjavanje trogodišnje Anise Pite u Ulici Žgarići na Širokači u Sarajevu 13. decembra 1992. godine i masakr na pijaci Markale od 28. avgusta 1995. godine, kada je u eksploziji minobacačke granate od 120 mm ubijeno 43, a ranjeno 75 ljudi.

Tužilac Fergal Gejnor/Gaynor je u unakrsnom ispitivanju svjedoka suočio sa dokumentom VRS u kojem stoji da je Prva sarajevska mehanizovana brigada raspolagala sa automatskim i poluautomatskim oružjem s optičkim nišanima, da je ono podijeljeno jedinicama, kao i da je korišteno na linijama fronta. Na pitanje da li i dalje tvrdi da nisu imali snajpere, svjedok je odgovorio da se njegove tvrdnje odnose samo na četu kojom je zapovijedao, a ne na brigadu.

Na pitanje koje je mjere kao komandir čete poduzeo da umanji stradanje civila svjedok je odgovorio da su srpske snage "isključivo" uzvraćale na paljbu Armije BiH. samo po ciljevima koje su mogli jasno vidjeti i nikada nasumično jer su "meci bili skupi i nije ih bilo dovoljno".

Tužilac je, zatim, pokazao dokumente koji su u suprotnosti sa svjedokovom tvrdnjom da "od početka do kraja rata" nije bilo minobacača od 120 mm na položajima VRS južno od Sarajeva. U dokumentu od9. maja 1995. godine potpisanom od strane komandanta SRK Dragomira Miloševića stoji da će napad srpskih snaga na Sarajevo biti podržan vatrom iz minobacača od 120 mm, sa područja Paleža na Trebeviću. Pošto je svjedok i dalje tvrdio da nije bilo takvih minobacača, tužilac je ukazao da je Palež bila u zoni odgovornosti svjedokove čete.

Škrba je, na koncu, zatražio od tužioca da ga više ne ispituje o artiljeriji pošto on o tome ništa ne zna. Na tužiočevu sugestiju da nije bio upoznat sa minobacačkim pozicijama VRS priznao je da "ne zna gdje su minobacači bili raspoređeni i ko je njima rukovao".

Dijeljenje sadržaja