Bivši srpski lider iz Zapadne Slavonije Veljko Džakula tvrdi da su vlasti RSK na čelu sa Goranom Hadžićem onemogućavale povratak izbeglih Hrvata pod različitim izgovorima – od toga da se radi o "potomcima ustaša" do optužbi da su bili članovi "nacionalističko-fašističkih stranaka", a razlog koji se najčešće čuo glasio je da "još nisu stvoreni uslovi za povratak". Hadžićevi stavovi o "genetskoj mržnji" Hrvata prema Srbima

Nakon jučerašnjeg iskaza o početku sukoba u Hrvatskoj, predsednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula je danas nastavio svedočenje o razvoju situacije od 26. februara 1992. godine kada su zastupnici tri entiteta Srba u Hrvatskoj – SAO Krajine, SAO Zapadne Slavonije i SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema – proglasili ujedinjenje u Republiku Srpska Krajina (RSK). Tog dana skupština je za predsednika nove tvorevine imenovala Gorana Hadžića, dok je Džakula postavljen za potpredsednika vlade.

U dokaze su uvedene odredbe Ustava RSK koje su definisale nadležnosti predsednika, a svedok je na jednom primeru opisao njegov uticaj na vojsku. Kada je u januaru 1993. saznao da je načelnik Glavnog štaba krajinske vojske Kosta Novaković naredio napad na Novsku i Novu Gradišku, Džakula je u nastojanju da to spreči protestovao kod Novakovića. Ovaj mu je, međutim, rekao da sa njim "nema šta da razgovara" i da sluša samo naređenja svog "vrhovnog komandanta" – Hadžića. Svedok je tada pozvao Hadžića i isposlovao obustavu napada.

Iz Džakulinog iskaza je bilo jasno da je između njega i Hadžića, ali i predstavnika Zapadne Slavonije i ostatka RSK, tinjala stalna napetost nakon potpisivanja Vensovog plana, jer su predsednik i njegovi sledbenici opstruirali sprovođenje odredbi o demilitarizaciji i povratku izbeglih Hrvata i Srba svojim kućama. Svedok kaže da je Hadžić bio protiv suživota Srba i Hrvata i da ga je jednom prilikom u Erdutu u prisustvu Željka Ražnatovića Arkana pitao: "Brate, Veljko, da li je istina da ti želiš suživot sa Hrvatima?" Svedok je u strahu od Arkanovog "upečatljivog pogleda" odgovorio odrečno i tako zadovoljio Hadžića.

Vlasti RSK sa Hadžićem na čelu su, tvrdi svedok, na različite načine sprečavale povratak Hrvata, iako su se javno za to zalagali. U maju 1992. godine je usvojena deklaracija koja je predviđala samo povratak hrvatskih "starosedelaca" u Istočnu Slavoniju, ali ne i "došljaka" koji su se tu naselili tokom II svetskog rata, jer su smatrani potomcima ustaša iz Hercegovine. Tužilac je predočio Hadžićev intervju beogradskoj "Borbi" u kojem se kaže da se ne radi o "genetskoj krivici Hrvata", ali "da je činjenica da deo njih gaji "genetsku mržnju prema Srbima".

Usledila je i odluka o povratku izbeglica koja je nalagala proveru njihovog "direktnog ili indirektnog učešća" u sukobima i članstvo u "nacionalističko-fašističkim strankama", kakvom se, po svedoku, smatrala i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica. Kada se sve sabere, povratak je u teoriji bio omogućen malom broju Hrvata, a u praksi čak ni njima. "Govorilo se uvek da nisu stvoreni uslovi za povratak, ali se ti uslovi nisu ni stvarali", kaže svedok.

Jedini korak u tom pravcu učinili su predstavnici Srba iz Zapadne Slavonije potpisivanjem Daruvarskog sporazuma 18. februara 1993. godine kojim je u sklopu priprema za povratak izbeglica predviđeno rešavanje različitih komunalnih i ekonomskih pitanja. Tri meseca kasnije, srpski potpisnici, uključujući i svedoka, razrešeni su svih dužnosti u RSK, a ubrzo i uhapšeni u sklopu istrage za "špijunažu i pokušaj pripajanja dela RSK Hrvatskoj". Svedok je u pritvoru u Glini proveo 110 dana i pušten je a da istraga nikad nije okončana.

Pred kraj današnjeg zasedanja počelo je unakrsno ispitivanje od strane Hadžićevog branioca Zorana Živanovića. Predviđeno je da iskaz Veljka Džakule bude okončan u utorak 23. oktobra.

Dijeljenje sadržaja