Alan Tieger, tuzilac na suđenju Radovanu Karadžiću

Tužilaštvo smatra da je izvelo dovoljno dokaza po svih 11 tačaka optužnice koja bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića tereti za učešće u četiri udružena zločinačka poduhvata -nasilnom i trajnom uklanjanju nesrpskog stanovništva iz velikih dijelova BiH koje je u nekim opštinama doseglo razmjere genocida, teroru nad Sarajevom, uzimanju osoblja UN za taoce i genocidu u Srebrenici.

Karadžić je, prema riječima, tužioca Alena Tigera/Alan Tieger težio osnivanju etnički čiste srpske države i taj cilj je nastojao da ostvari etničkim čišćenjem nesrpskog stanovništva iz područja BiH na koje su Srbi polagali pravo. Da se radilo o pukom premještanju ljudi iz ratom ugroženih područja ili evakuaciji stanovništva uslijed prirodnih nepogoda, kako je to opisao Karadžić, onda na području 22 opštine navedene u optužnici ne bi, primijetio je tužilac, bilo uništeno oko 280 džamija, očišćeni gradovi i sela ne bi dobijali nova imena sa srpskim prefiksima, a proces povrataka ne bi bio sistematski onemogućavan.

Dokazi, po tužiocu, pokazuju da je granatiranje i snajpersko djelovanje od strane srpskih snaga u Sarajevu bilo usmjereno na civile, a ne na vojne ciljeve. Oni, također, pokazuju da je optužni imao kampanju terora nad Sarajevom pod svojom komandom. Karadžić i Mladić su, po riječima tužioca, u svakom trenutku mogli odrediti "nivo terora" u zavisnosti od trenutnih političkih ciljeva, služeći se pojačavanjem ili privremenim obustavljanjem kampanje kao "polugom" u pregovorima sa suprotnom stranom ili međunarodnim posrednicima.

Za razliku od optuženog koji tvrdi da se bavio "drugim stvarima" i da nije ništa znao o ubistvima u Srebrenici u julu 1995. godine tužilac tvrdi da je Karadžić kao predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga RS neprestano "držao na oku" razvoj situacije na terenu i bio upoznat sa implikacijama operacije ubijanja u Srebrenici. Tužilac je podsjetio na iskaz vojnog vještaka Ričarda Baltera/Richard Butler da je operacija "Krivaja 95" izvedena na isti način kao i sve druge operacije VRS i da je Karadžić bio informisan uobičajenim kanalima od strane vojske, policije i civilnih organa vlasti.

Tužilac Tiger je podsjetio da je "sam optuženi rekao da je general Krstić planirao srebreničku operaciju pred njim" i hvalisao se da je ta operacija bila dio njegovog naređenja odnosno direktive broj sedam, kao i da mu je namjera bila da se "temperatura podigne na tačku ključanja". Govoreći o namjerama da se unište bosanski Muslimani tužilac je podsjetio da su srpske snage pod komadnom optuženog, prema do sada raspoloživim podacima, pogubile najmanje 6.672 Muslimana "kako bi se proveo genocidni plan".

Što se tiče ostalih opština u kojima je etničko čišćenje, po optužnici, doseglo razmjere genocida tužilac je ukazao na zločine u Zvorniku i Prijedoru gdje su na hiljade ljudi u odvojenim incidentima uzimane za metu radi "fizičkog uništenja". Tužilac je nabrojao više incidenata na području Zvornika među kojima strijeljanje oko 30 muškaraca početkom aprila 1992. godine u Zvorniku, 160 u Karakaju, 190 u Gerinoj klaonici, 88 u Domu kulture, kao i između 300 i 350 ljudi ubijenih u području Brda kod Prijedora, zatim pokolj zatočenika u Keratermu i Omarskoj, kao i egzekuciju oko 200 ljudi na Korićanskim stijenama.

Tužilac Tiger je zaključio da dokazi jasno pokazuju da je postojao "dolus specijalis", odnosno specifična namjera da se Muslimani i Hrvati u tim opštinama unište kao etničke ili vjerske grupe u cjelosti ili djelomično, kao i da je uz to postojao i "actus reus", odnosno materijalni element zločina genocida.

Predsjedavajući sudija O-Gon Kvon/Kwon je po završetku iznošenja argumenata optužbe zaključio raspravu po pravilu 98 bis i najavio da će Pretresno vijeće svoju odluku saopštiti u četvrtak, 28. juna ove godine.