U pauzi između sjednica Ratko Mladić za optuženičkom klupom uradio nekoliko sklekova, valjda da bi publici i stražarima UN koji sjede uz njega demonstrirao da je u dobroj formi. Branilac Branko Lukić u završnici unakrsnog ispitivanja Dejvida Harlanda nastojao da dokaže da srpske snage nisu namjerno ubijale civile u Sarajevu, već samo "odgovarale" na ofanzivna dejstva Armije BiH

U skladu sa prošlonedjeljnim ljekarskim uvjerenjem da nema zdravstvenih problema koji bi iziskivali poseban medicinski tretman Ratko Mladić se danas pojavio u sudnici, na nastavku iskaza bivšeg šefa civilnog sektora misije UN u BiH Dejvida/Davida Harlanda. Mladić je, uobičajeno, s vremena na vrijeme klimao ili odmahivao glavom u zavisnosti od toga da li se slaže ili ne sa odgovorima svjedoka, a uoči početka treće sjednice je, čak, oslanjajući se rukama na optuženičku klupu, uradio četiri, pet sklekova demonstrirajući tako malobrojnoj publici i stražarima UN koji ga čuvaju da je u dobroj formi.

Mladićev branilac Branko Lukić je u završnici unakrsnog ispitivanja Harlanda ukazivao na "kontekst konflikta" u BiH, nastojeći da dokaže da na srpskoj strani nije postojala "namjera" ubijanja sarajevskih civila, već da su oni ginuli u borbama, odnosno "odgovorima" srpske strane na ofanzive Armije BiH. Lukić je, između ostalog, sugerisao svjedoku da je generalno opredjeljenje predsjednika Karadžića bilo za "mir, a ne rat", ali da je "muslimanska strana bila ta koja nije htjela trajno rješenje, već samo povremene prekide vatre".

Harland je podsjetio na činjenicu da je srpska strana držala pod kontrolom oko 70 posto teritorije BiH i da joj je odgovaralo da se situacija na ratištu "kao takva zamrzne". Pošto bosanska vlada na to nije pristala Srbi su, kaže Harland, u proljeće 1995. godine donijeli odluku da rat okončaju vojnim putem, nesvjesni toga da to isto namjeravaju da urade Bošnjaci i Hrvati.

Lukić je, između ostalog, ukazivao da je Armija BiH imala brojčanu premoć u odnosu na srpske snage, da se tokom rata naoružavala kršeći embargo na uvoz oružja, da je Unprofor to znao ali da ništa nije poduzeo. Harland nije negirao kršenje embarga, ali je ukazao da Unprofor nije imao obavezu da obezbijedi njegovo poštovanje. Suština mandata Unprofora je, po Harlandu, bila da svim sredstvima odvrati napade na šest zaštićenih zona koje je proglasilo Vijeće sigurnosti, a to se moglo postići samo primjenom sile ili uvjerljive prijetnje silom. Tek početkom 1995. je, po Harlandu, počela da sazrijeva svijest da se ciljevi Unprofora ne mogu ostvariti bez "robusnije primjene mandata".

Mladićev branilac je ponovo pokrenuo pitanje zašto je Unprofor prijetio vazdušnim udarima samo srpskim, a ne i bošnjačkim i hrvatskim snagama, a Harland je odgovorio da prijetnje i vazdušni udari nisu uslijedili nakon napada VRS na vojne položaje Armije BiH, već zbog terorisanja civila kako bi se vlada u Sarajevu primorala na određene ustupke koje su tražili sa Pala.

U dodatnom ispitivanju Harland je odgovarajući na pitanja tužioca Dermota Gruma/Groome ispričao da je prve zime po završetku rata u BiH otišao u selo Kravica kod Srebrenice gdje ga je, kako je rekao, zatekao "šokantan prizor". Na svih šest unutrašnjih površina skladišta u Kravici vidio je ostatke ljudskog mekog tkiva, kose, kože i krvi. Oko skladišta je vidio veliku količinu čahura, a na unutrašnjim i vanjskim zidovima, kao i na plafonu unutar skladišta crne mrlje od eksplodiranih granata.

Prema optužnici protiv Mladića, u tom skladištu srpske snage su 13. jula 1995. godine, dva dana nakon pada Srebrenice, strijeljale više od 1.000 zarobljenih Muslimana. Njihova tijela su naknadno sahranjena u masovnim grobnicama u obližnjim selima Glogova i Ravnice.

Suđenje Ratku Mladiću, optuženom za genocid i druge zločine u BiH, nastavlja se u utorak 17. jula.

Dijeljenje sadržaja