Bivši Mladićev pomoćnik za obaveštajno bezbednosne poslove u Glavnom štabu VRS je u završnoj reči negirao svaku odgovornost za zločine koji su, prema optužnici, u julu 1995. godine počinjeni u istočno-bosanskim enklavama pod nominalnom zaštitom UN

Tužiočeva argumentacija je spekulativne prirode" a optužbe "neosnovane i pravno neutemeljene" – rekao je danas Zdravko Tolimir u odgovoru na završnu reč optužbe koja je juče pozvala sudije da bivšeg Mladićevog pomoćnika proglase krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovečnosti u Žepi izreknu mu – kao "jedinu moguću" – kaznu doživotnog zatvora.

U svojoj završnoj reči, Tolimir je negirao odgovornost za zločine koji su, prema optužnici, u julu 1995. godine počinjeni u Srebrenici i Žepi. Poricao je bilo kakvu vezu sa Karadžićevom Direktivom 7 iz marta 1995. godine kojom se Drinskom korpusu nalaže "stvaranje nepodnošljivih uslova za opstanak stanovništva Srebrenice i Žepe", ukazujući da o tome "nema ni pomena" u Mladićevoj Direktivi 7/1 po kojoj je postupala VRS. Negirao je, dalje, da je VRS blokirala prolazak humanitarne pomoći i konvoja za snabdevanje snaga UN u istočnim enklavama. Tvrdio je da su ti konvoji korišćeni za šverc oružja i da je humanitarna pomoć zloupotrebljavana za snabdevanje Armije BiH.

Holandski bataljon UN u Srebrenici, po Tolimiru, nije izvršio svoju osnovnu dužnost da demilitarizuje enklavu, već je – oglušujući se o stalna upozorenja VRS – dozvolio da enklava služi kao vojno uporište Armije BiH.

Operacija Krivaja ’95. - kako je glasilo šifrovano ime napada VRS na enklavu - po Tolimiru nije bila usmerena ni protiv UN ni protiv civilnog stanovništva, već je imala za cilj razdvajanje Srebrenice i Žepe kako bi se ograničila dejstva Armije BiH iz zaštićenih zona. Da na meti nisu bili ni UN ni civili, ukazao je Tolimir, potvrđuje i odluka generala Žanvijea/Janviera da uskrati blisku vazdušnu podršku holandskim snagama u enklavi, nakon čega su Holanđani izdali takozvano "zeleno naređenje" i uspostavili "blokirajuće položaje", sa ciljem da se snage bosanskih Srba "isprovociraju" da otvore vatru na snage UN i tako stvore uslove za bombardovanje položaja VRS.

Civilno stanovništvo Srebrenice i Žepe nije deportovano ili prisilno iseljeno iz zaštićenih zona, već je odluka o njihovoj "evakuaciji", po Tolimiru, doneta "na nivou UN", na zahtev UNPROFOR i civilnog stanovništva u enklavi i uz saglasnost rukovodstva u Sarajevu "koje je to držalo u tajnosti", kako bi okrivilo bosanske Srbe.

Pred kraj današnjeg izlaganja, koje će nastaviti i sutra, Tolimir se dotakao i "operacije ubijanja" u kojoj je, prema tužilaštvu, u samo četiri dana ubijeno više od 7.000 muškaraca zarobljenih nakon pada Srebrenice. Mada je u svom dokaznom postupku bezuspešno pokušao da u dokaze uvede "ekspertizu" Ratka Škrbićakoji je – na osnovu analize "kretanja stanovništva" – izračunao da je u Srebrenici "nestalo, poginulo ili pogubljeno" samo 368 ljudi, Tolimir se danas nije upuštao u cifre. Samo je poricao da je imao bilo kakve veze sa tim ubistvima, tvrdio je da nije bio na lokacijama na kojima su vršena pogubljenja, i odricao je bilo kakva saznanja o "navodnom planu ubijanja ratnih zarobljenika". Tvrdio je, takođe, da nije imao pravo da komanduje obaveštajno-bezbednosnim organima i oficirima poput Ljubiše Beare, Vujadina Popovića, Draga Nikolića i Milorada Trbića koji su u Hagu i Sarajevu osuđeni kao organizatori pogubljenja, kao i Momira Nikolića koji je pred Tribunalom priznao da je u tome učestvovao.

Tolimir će sutra imati još petnaestak minuta da okonča svoju završnu reč, nakon čega će strane imati priliku da odgovore na argumente iznete u prethodna dva dana.

Dijeljenje sadržaja