Home



NE MOŽEMO I NE ŽELIMO ZABORAVITI




Pred Misijom francuskog parlamenta o Srebrenici danas svjedočili australijski ljekar Danijel O'Brajen i njemačka bolničarka Kristina Šmic, koji su kao "Ljekari bez granica" radili u Srebrenici u vrijeme njenog pada

"Za sve nas Srebrenica je teško i bolno sjećanje. Došli smo u 'zaštićenu' zonu i nismo ni pomišljali da ona može 'pasti'. Komandant snaga UNPROFOR Ton Karemans (Karremans) nam je 28. juna rekao da se to nikad neće desiti. 11. jula 1995. na brutalan način smo shvatili da je to mogućno i da je realnost: hiljade žena i djece je ukrcano u kamione i autobuse i deportovano, hiljade muškaraca je odvojeno od njih i ubijeno. Niti možemo niti hoćemo to da zaboravimo i želimo da to ne zaborave ni oni koji su odgovorni za srebreničku tragediju."

Ovo su u svojoj zajednički pisanoj izjavi istakli Danijel O'Brajen (Daniel O'Brien), ljekar iz Australije i Kristina Šmic (Christina Schmitz), njemačka bolničarka, koji su kao članovi humanitarne organizacije "Ljekari bez granica" došli u Srebrenicu 24. juna i radili u gradskoj bolnici do 21. jula 1995. godine. Pred misijom francuskog parlamenta naizmjence su pročitali neku vrstu dnevnika o zbivanjima uoči i u vrijeme pada Srebrenice u ruke snaga Ratka Mladića.

Njih dvoje su prvi neposredni svjedoci srebreničke tragedije koji su se pojavili pred članovima misije o Srebrenici. Opisali su samo ono što su vidjeli i doživjeli, od granata koje su padale u blizinu bolnice, panike stanovništva i indolentnosti "plavih šljemova" i njihovih komandanata, do ulaska snaga Ratka Mladića u grad uz "trijumfalnu radost i oduševljenja". Prisustvovali su i razdvajanju žena i djece od muškaraca na oči plavih šljemova i slušali pucnje sporadičnih egzekucija iza zgrada i u obližnjoj šumi u dva dana koliko je trajalo deportovanje, žena i djece daleko od njihovih kuća, muškaraca na masovna stratišta.

U jednom trenutku, čitajući zapise o razdvajanju žena i djece od muškaraca pred bazom UNPROFOR u Potočarima, Kristina Šmic nije mogla zaustaviti suze: "Četvrtak 13. jul. (...) Prilazi mi čovjek noseći jednogodišnje dijete u rukama. Prati ga s uperenom puškom srpski vojnik. Čovjek mi plačući pruža dijete. Bilo je jasno da ga razdvajaju od njega i da on nema kome nego meni da ga povjeri. Bilježim ime i prezime djevojčice, s punom sviješću da ona nikad više neće vidjeti oca."

Kristina Šmic i Danijel O'Brajen su za srebreničku tragediju žestoko i nedvosmisleno osudili "međunarodnu zajednicu i snage Ujedinjenih nacija koje su morale zaštiti populaciju bezbjednosne zone". "I međunarodnu zajednicu i UNPROFOR čine ličnosti, ni jedno ni drugo nije bez imena. Nije na članovima humanitarne organizacije da utvrđuju ko je odgovoran, ali bismo to želili znati. Međunarodnu zajednicu su u Srebrenici predstavljali vojnici UNPROFOR, koji su bili pod komandom generala Filipa Moriona (Philippe Morillon), kad je proglašena "Zaštićenom zonom UN", a u trenutku kad je pala u ruke naoružanih bosanskih Srba oni su bili pod komandom generala Bernara Žanvijea (Bernard Janvier).

Na primjedbu člana misije Fransoa Leotara (François Leotard), koji je bio francuski ministar odbrane do marta 1995. godine, da su u "personalizaciji međunarodne zajednice" spomenuli samo dva imena, i to francuskih generala, liječnik i bolničarka "Ljekara bez granica" nisu direktno odgovorili, nego su, dopunjujući jedno drugo, istakli: "Hiljade žena i djece je deportovano, svi su izgubili dom, i ostali su bez očeva, braće, muževa. Više od 7.000 ljudi je ubijeno. I sve se to desilo u prisustvu snaga mira. Niko ne može reći da za to nije znao na licu mjesta. Odgovorni su i zato što je jasno da su i deportovanja i ubijanja bila pripremljena. Za to nije moglo da se ne zna. Sve je savršeno organizovano i efikasno izvršeno za dva dana. Otkud odjednom u Srebrenici 60 autobusa? Sve je bilo pripremljeno na oči i u prisustvu takozvane međunarodne zajednice."

Oni su odbili da mjere čija je odgovornost veća, francuskih generala ili holandskih vojnika i oficira u Potočarima. "Naš doprinos istini o Srebrenici je naše neposredno svjedočenje, a ne subjektivne ocjene," rekli su Kristina Šmic i Danijel O'Brajen, istakavši da će možda o tome biti riječi u izvještaju, koji je napravljen na osnovu samostalne istrage "Ljekara bez granica". Taj izvještaj biće podnijet Misiji francuskog parlamenta o Srebrenici na zasjedanju 17. maja.

Dževad Sabljaković


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 49

SUĐENJE ZA PRIJEDORSKE LOGORE: Milomir Stakić se izjasnio da nije kriv za genocid u Prijedoru
SUĐENJE ZA ZLOČINE U KERATERMU: Svjedočenja bivših zatočenika logora Keraterm
DOKAZNI POSTUPAK ODBRANE: Zoran Žigić se brani pijanstvom
SUĐENJE MILORADU KRNOJELCU: Kako su starog Čengića "prvo ubili, a onda liječili"
TRIBUNAL: Još 50 suđenja do kraja mandata Haškog tribunala