Radovan Karadžić u sudnici Tribunala

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je u završnom dijelu unakrsnog ispitivanja prvog ratnog premijera vlade bosanskih Srba Branka Đerića podsjetio na incident iz maja 1992. godine kadaje tadašnji predsjednik Kriznog štaba Bratunca Miroslav Deronjić poslao na Pale 400 bošnjačkih zatočenika.

Deronjić je svjedočeći na suđenju Momčilu Krajišniku 2004. godine rekao da je tim potezom htio da postigne da paljanski lideri vide "rezultat svoje politike". Vlasti na Palama, gdje se nalazilo i Predsjedništvo RS, je tu "pošiljku" zarobljenika nerado prihvatilo nakon dva dana pregovora. Deronjić je, također, naveo da ga je Karadžić kasnije zbog tog poteza kritikovao.

Đerić je danas potvrdio da se lično pobrinuo da se zarobljenici kamionima prebace prema Visokom, pod kontrolom Armije BiH. On je naveo da je od svog vozača saznao da su dovedeni neki zarobljenici iz Bratunca, da ih maltretiraju i da "samo što nije došlo do zločina". Zato je, kaže, odmah na sebe preuzeo obavezu njihovog spašavanja. Ni dan danas mu "nije jasno kako je došlo do toga da se ti ljudi dovedu u centar demokratske vlasti".

Nakon što je Đerićev iskaz zaključen, sa zaštitnim mjerama ipod pseudonim KDZ-320 svjedočio je insajder iz Zvornika. Radi se o bivšem funkcioneru zvorničke opštine koji se nekoliko dana nakon pada Srebrenice, sredinom jula 1995. godine, sastao sa Ljubišom Bearom koji mu je rekao "da ima puno zarobljenika koje je teško kontrolisati i da ih se moraju riješiti". Beara je tom prilikom od svjedoka zatražio pomoć u sahranjivanju ubijenih zarobljenika. Rekao mu je, također, da je naređenje za likvidaciju zarobljenika došlo "od dva predsjednika".

Odgovarajući na Karadžićeva pitanja svjedok je potvrdio da je njegov susret sa Bearom bio "neformalnog" karaktera i "s nogu". Rekao je da je bio "šokiran" i da nije smio mnogo da zapitkuje tako da nije shvatio na koga je Beara mislio kada je govorio o "dva predsjednika". Pošto se s Karadžićem prije i poslije toga susreo dvadesetak puta i dobro ga poznavao, svjedok je rekao da "ni u jednom trenutku nije vjerovao" da bi on mogao tako nešto narediti.

Svjedok je, također, rekao da ta tema prilikom kasnijih susreta sa Karadžićem nikada nije spominjana. Bila je to, kako je rekao, "tabu tema" o kojoj je razgovarano samo u četiri oka, a nikada sa više ljudi istovremeno. On se složio sa Karadžićevom sugestijom da postoji mogućnost da je Beara spominjanjem dvojice predsjednika htio da impresionira prisutne da bi isposlovao da se njegov zadatak ispuni.