Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno iskazom Srbina iz Zvornika koji je u izjavi istražiteljima tužilaštva opisao napad srpskih snaga na Zvornik, zatvaranje Muslimana i masovna ubistva na nekoliko lokacija u gradu

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom zaštićenog svjedoka KDZ-610. Radi se, koliko se moglo zaključiti, o Srbinu koji je 1992. godine živio u Zvorniku. U pisanoj izjavi koju je dao istražiteljima tužilaštva svjedok je opisao izbijanje sukoba u tom gradu 8. aprila 1992. godine, kao i napad srpskih snaga potpomognutih JNA na lokalno muslimansko stanovništvo. Najveći dio njegovog iskaza odvijao se na sjednici zatvorenoj za javnost.

Svjedok je u svojoj izjavi, između ostalog, opisao zatvaranje Muslimana na različitim lokacijama u Zvorniku – u tvornici "Alhos", na farmi "Ekonomija" i Domu kulture u Čelopeku, kao i masovna ubistva u školi "Drinajča" i Gerinoj klaonici. U kratkom glavnom ispitivanju potvrdio je da je u zgradi zvorničke fabrike obuće "Standard" bio stacioniran štab Zvorničke brigade VRS.

Svjedok je u unakrsnom ispitivanju odbacio Karadžićevu tvrdnju da su početkom 1992. godine u Zvorniku djelovale Zelene beretke, Crni labudovi, Džamijski golubovi i dugemuslimanske paravojne grupe. Nije se sagalasio ni sa Karadžićevom tezom da je SDA preko svojih ljudi u policiji naoružavala Muslimane. Muslimani su, prema riječima svjedoka, dobili oružje od SUP 8. aprila popodne kada su srpske snage iz pravca Karakaja već ušle u Zvornik.

Karadžić je, također, tvrdio da su Muslimani mjesec dana prije početka sukoba preuzeli vlast u Zvorniku i da su Srbi iz straha prelazili granicu i spavali u Srbiji. Navodeći citate iz izjave svjedoka kojeg nije imenovao Karadžić je sugerisao da su se 8. aprila u Zvorniku vodile ulične borbe.

Svjedok je, međutim, rekao da su 7. aprila uvečer Zvornikom još uvijek patrolirale mješovite patrole policije. On je rekao da je tačno da su uoči sukoba žene i djeca srpske nacionalnosti vikendom odlazili u Srbiju, ali je odbacio tvrdnju da su to radili iz straha od Muslimana. On je, također , rekao da nije vidio nikakve ulične borbe do 9. aprila kada je sa porodicom otišao u Tuzlu gdje je ostao dvije sedmice.

U dijelovima sjednice koji su bili otvoreni za javnost, svjedok je jedino potvrdio Karadžićevu sugestiju da je tokom jula, avgusta i septembra u Zvorniku vladala "psihoza straha i nesigurnosti" kod građana zbog raznih srpskih paravojnih formacija koje su onemogućavale funkcionisanje lokalne civilne vlasti.

Na Karadžićevo posljednje pitanje kako mu je bilo u Tuzli i da li je primijetio šta tamo Srbi i Muslimani jedni drugima čine svjedok je odgovorio da mu je tokom dvije sedmice koliko je proveo u tom gradu u aprilu 1992. godine bilo sasvim dobro.

Suđenje Radovanu Karadžiću se nastavlja poslije uskršnje pauze, u utorak 10. aprila 2012.

Dijeljenje sadržaja