Amor Mašović iz Instituta za nestala lica BiH na suđenju Radovanu Karadžiću iznio podatak o 8.262 osobe čiji se nestanak vezuje za događaje u Srebrenici iz jula 1995. godine. Karadžić je u unakrsnom ispitivanju osporavao tu brojku pozivajući se pored ostalog i na preliminarne procjene broja nestalih na sjednici Predsjedništva BiH iz avgusta 1995. godine

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Amora Mašovića, člana Upravnog odbora Instituta za nestala lica BiH koji se bavi pronalaženjem osoba nestalih tokom rata, njihovom identifikacijom i predajom posmrtnih ostataka članovima porodice. On je tokom rata vršio nekoliko rukovodećih funkcija u Državnoj komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika i tijela poginulih osoba, a po završetku rata je imenovan za predsjednika Komisije za traganje za nestalim osobama u Federaciji BiH koja je 2008. godine transformisana u Institut za nestala lica na nivou države.

Mašović je do sada svjedočio na četiri tribunalova suđenja. Prema sažetku pisane izjave koja je usvojena u dokaze u predmetu Karadžić njegov iskaz se odnosi na rad, metodologiju i nalaze spomenutih institucija, kao i njegovo učešće u procesu ekshumacija, obdukcija i identifikacije posmrtnih ostataka žrtava pronađenih u masovnim i pojedinačnim grobnicama širom BiH. Na zahtjev tužilaštva pripremio je izvještaj o ekshumiranim i identifikovanim osobama nastradalim u incidentima koji se navode u dodacima A i B optužnice protiv Karadžića.

U unakrsnom ispitivanju Karadžić je nastojao da ospori sve navode iz Mašovićeve izjave, uključujući i njegov kredibilitet, tvrdeći da svjedok ima "krajnje neprimjeren i štetan" odnos prema Srbima i da je navodno "prikrivanjem" srpskih žrtava nastojao pokazati da su tokom rata stradali samo Muslimani, a ne i Srbi. Mašović je odbacio te optužbe, ukazujući da u njegovom odnosu prema srpskim žrtvama nema ničeg diskrimirajućeg. Ovom prilikom je prvi put iznio podatak da se i sam spustio na dno jame duboke stotinjak metara u istočnoj Hercegovini u potrazi za posmrtnim ostacima jedne srpske porodice.

Odgovarajući na Karadžićeva pitanja Mašović je rekao da je Međunarodna komisija za nestale osobe procijenila da se broj ubijenih ljudi u Srebrenici kreće oko 8.100, ali da smatra preciznijim podatke njegovog Instituta o 8.262 nestale osobe čija se smrt vezuje za događaje u Srebrenici. Karadžiće je to osporavao ukazujući pored ostalog i na zapisnik sa sjednice Predsjedništva BiH iz avgusta 95. godine na kojoj su iznesene preliminarne procjene broja srebreničkih žrtava. U tom trenutku se pretpostavljalo da je oko 31.000 stanovnika Srebrenice pristiglo u Tuzlu, da se oko 670 ljudi uputilo u pravcu Žepe, a da se još oko dvije hiljade ljudi nalazi po šumama. Kada se sve to sabere i uzme u obzir da je u Srebrenici, po Karadžiću, u to vrijeme živjelo oko 35.000 ljudi nemoguće je, smatra optuženi, govoriti o sedam do osam hiljada žrtava.

Mašović je na takve Karadžićev tvrdnje odgovorio da mu nije poznato o čemu su razgovarali članovi Predsjedništva, ali da zna da je na 450 lokacija do sada pronađeno najmanje 6.800 kompletnih ili nekompletnih ostataka žrtava iz Srebrenice. Podaci o broju srebreničkih žrtava, primijetio je Mašović, dolaze iz masovnih grobnica koje su naknadno prekopavane buldožerima, a raskomadana tijela premještena na nove lokacije. Posmrtni ostaci jedne žrtve su, kako je dodao, pronađeni u četiri masovne grobnice na teritoriji dvije opštine. Na žalost, to tijelo još uvijek nije kompletirano.

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske, optuženom za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u BiH, nastaviće se sutra ujutro iskazom zaštićenog svjedoka.

Dijeljenje sadržaja