Roger Patelski, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Bivši pripadnik Holandskog bataljona Rodžer/Roger Patelski opisao je na suđenju Radovanu Karadžiću kako je sa svog posmatračkog mjesta udaljenom oko kilometar sjeverno od baze UN posmatrao ulazak srpskih snaga u Potočare 12. jula 1995. godine. Tog dana oko stotinu srpskih vojnika je razoružalo svjedoka i ostale Holanđane na posmatračkom mjestu, a nakon što su pristigle nove grupe počela je operacija "čišćenja terena".

Srpski vojnici koji su izgledali kao "Rambo tipovi" su napredovali prema bazi UN u Potočarima tako što su išli od kuće do kuće, ubacivali u njih bombe, a zatim puštali pse. "Vidio sam vatru i čuo eksplozije bombi i vrisku ljudi", rekao je svjedok i dodao da je operacija "čišćenja" kuća u vidokrugu posmatračkog mjesta trajala nekoliko sati.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju pokušao osporiti taj dio svjedokovog iskaza tvrdeći da se kompletno civilno stanovništvo već nalazilo u bazi u Potočarima, a da je vojska krenula u proboj ka Tuzli. Srpski vojnici su, tvrdi Karadžić, u stogovima sijena pored napuštenih kuća nalazili oružje i zbog toga su ih navodno spaljivali.

Pored toga, svjedok je rekao da je kasnije u bazi UN u Potočarima vidio svježe iskopanu grobnicu širine oko dva metra. Na Karadžićevu sugestiju da ta grobnica do dan danas nije pronađena jer je zapravo nije ni bilo, svjedok je uzvratio da je u trenutku dok je grobnica zatrpavana opazio jednu ruku koja je virila iz zemlje.

Nakon Rodžera Patelskog na klupu za svjedoke je pozvan penzionisani potpukovnik Robert Franken, zamjenik komandanta Holandskog bataljona UN u vrijeme pada srebreničke enklave. Franken je do sada svjedočio na pet haških suđenja, a u predmetu Karadžić u dokaze je uvedena njegova pisana izjava koja sažima njegova prethodna svjedočenja u predmetima Blagojević, Popović i Tolimir.

Franken je u svojim ranijim iskazima detaljno svjedočio o ograničavanju prolaska konvoja u enklave pod zaštitom UN od strane VRS, što je nazvao "terorisanjem konvoja", zatim o "probnom napadu" VRS na posmatračko mjesto "Eko" 3. juna 1995. godine da bi se vidjela reakcija mirovnih snaga, kao i o teškom granatiranju Srebrenice i ulasku srpskih snaga u zaštićenu zonu.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju ukazivao da Glavni štab nije ograničavao kretanje konvoja iz "zle namjere" već zato što je raspolagao informacijom da se u konvojima švercuje gorivo. "Prilično sam siguran da nije bilo zloupotrebe konvoja koji su snabdijevali Holandski bataljon u Srebrenici", uzvratio je Franken. On je odbacio Karadžićevu tvrdnju da operacije VRS u junu i julu 1995. godine nisu imale za cilj proboj i ulazak u Srebrenicu, već da je VRS navodno na kraju ušla u grad jer se "28. divizija povukla, a grad ostao prazan".