Josef Kingori, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja kenijskog pukovnika Džozefa/Josef Kingorija tvrdio da su muškarci koje je su pripadnici VRS nakon zauzimanja Srebrenice odvojili od žena i djece i zatočili u "bijelu kuću" bili ratni zarobljenici. Svjedok se, međutim, nije složio sa Karadžićem.

Po Kingoriju,muškarci koji su bili zatočeni u "bijeloj kući" u Potočarima su bili civili koje su srpske snage odvojile od njihovih porodica, oduzele im lične stvari i dokumente, zatočile u "bijeloj kući", a onda ih pod prijetnjom oružjem natjerali da uđu u autobuse i odvezli u nepoznatom pravcu.

Muškarci u "bijeloj kući" su, prema riječima svjedoka, bili natrpani kao "sardine" i među njima je bilo dječaka mlađih od 16 godina na čijim se licima vidjelo da ne znaju ništa u ratu. Svjedoku je pošlo za rukom da nekoliko dječaka koji su stajali u njegovoj blizini izdvoji od ostalih muškaraca. "Ali uspio sam da spasem samo nekoliko njih", rekao je svjedok.

Karadžić je svjedoku sugerisao da je on lično "čuvao leđa" Pandureviću koji je 16. jula 1995. godine odlučio da otvori koridor za prolazak kolone muslimanskih vojnika i civila prema Tuzli. Po Kingorijevom mišljenju to je svakako bilo u interesu srpske strane koja je željela da stanovništvo napusti enklavu. "Isto tako ste dali autobuse za ljude koji su se nalazili u Potočarima, samo ste gledali kako da ih maknete", dodao je svjedok.

Nakon što je iskaz Džozefa Kingorija zaključen na klupu za svjedoke je pozvan Paul Hrunevehen/Groenewegen, koji je u ljeto 1995. godine bio pripadnik Holandskog bataljona UN u srebreničkoj enklavi. U dokaze je uvedena njegova pisana izjava koja se temelji na ranijim iskazima u predmetima "Blagojević", "Popović" i "Tolimir".

Hrunevehen je bio očevidac razdvajanja muškaraca od žena i djece nakon ulaska srpskih snaga u Potočare 12. jula 1995. godine. Razdvajanje je nastavljeno i 13. jula kada je svjedok vidio kako trojica srpskih vojnika iz "bijele kuće" izvode jednog muškarca, prislanjaju ga uz zid kuće i sa udaljenosti od tri metra ispaljuju metak u glavu.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju tvrdio da su "muslimanske vlasti naredile" stanovništvu da ode u Potočare, a vojsci da krene u proboj ka Tuzli. Također je sugerisao da je stanovništvo Srebrenice "dobrovoljno"’ došlo u Potočare i isto tako "dobrovoljno" otišlo iz Potočara na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, s čime se svjedok nije složio.

Sljedeći svjedok Rodžer/Roger Patelski, također bivši pripadnik Holandskog bataljona, je u izjavi koju je dao istražiteljima i koja je uvedena u dokaze naveo da se ljudima koji su evakuisani autobusima iz Potočara "ogledala smrt u očima - kao da su mislili da neće preživjeti taj dan".