Branioci smatraju da tužilac u odgovoru na žalbeni podnesak odbrane nije ponudio argumente koji bi mogli da odvrate Žalbeno veće od poništavanja presude kojom je hrvatski general osuđen na 24 godine zatvora

Branioci generala Gotovine smatraju da njihova žalbatreba da bude usvojena jer tužilac u svom odgovoru, po njihovoj oceni, nije ponudio argumente koji bi osporili navode žalbenog podneska. General Gotovina je, podsetimo, u aprilu ove godine osuđen na 24 godine zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem proterivanja srpskih civila iz Krajine za vreme i nakon operacije "Oluja" 1995. godine, a odbrana u žalbi traži poništavanje te presude i oslobađanje bivšeg zapovednika Zbornog područja Split.

Odbrana smatra da se tužiočev argument o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata zasniva na četiri pojedinačno "nedokazana argumenta" od kojih se svaki koristi "da bi dokazao onaj drugi" – Brionski sastanak, neselektivno granatiranje, zločini hrvatske vojske i policije i mere da se spreči povratak srpskih izbeglica nakon "Oluje".

U odgovoru Gotovininih branilaca se navodi da tužilac nijednim citatom transkripta Brionskog sastanka od 31. jula 1995. godine nije potkrepio svoju tvrdnju da je tom prilikom "eksplicitno razmatrano da se nezakonitim artiljerijskim napadom Srbi nateraju na odlazak iz Krajine". Odbrana tvrdi da i tužilac priznaje da na sastanku nije bilo "formalne odluke" da se artiljerija upotrebi protiv civila, niti "ijedna izjava" učesnika ukazuje na to.

Odbrana osporava i tužiočev argument da je u presudi ispravno zaključeno da je cilj Gotovininog naređenja od 2. avgusta 1995. godine – kojim nalaže da se pod "topničke udare stave Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac" - bio da se "celi gradovi tretiraju kao mete". Branioci smatraju da je prevodilačka služba Tribunala pogrešila kada je reč "udari" prevela kao "fire" (vatra, paljba) umesto kao "strikes", što po njima značajno menja situaciju, jer reč "udari" ukazuje na to da su artiljerijski napadi bili usmereni na vojne mete. To se, po braniocima, vidi i iz kasnijih naređenja Gotovine i njegovog zapovednika topništva u kojima su svaki put navodili koje vojne ciljeve u pomenutim gradovima treba gađati. Zato smatraju da ne postoje dokazi o neselektivnom napadu na civile, zbog čega, po njima, "pada cela presuda".

U presudi se, ukazuju branioci, izričito navodi da cilj udruženog zločinačkog poduhvata "nije podrazumevao niti uključivao počinjenje zločina koji su bili predvidivi", dok tužilac tvrdi da su zločini bili planirani. Da su zaista bili planirani predstavljali bi deo cilja udruženog zločinačkog poduhvata, ali veće je, smatra odbrana, utvrdilo suprotno. Što se tiče sprečavanja povratka srpskih izbeglica, odbrana smatra da "ukoliko se dokaže da oni nisu deportovani iz krajinskih gradova, onda ni demografska politika nakon "Oluje" ne može biti nezakonita".

Branioci tvrde da Gotovina nije bio član udruženog zločinačkog poduhvata, što se, po njima, vidi i iz navoda žalbenog podneska koje tužilac navodno nije ni sporio: da je u brojnim naređenjima zahtevao granatiranje samo vojnih meta, da tokom granatiranja krajinskih gradova nije bilo civilnih žrtava, da naknadne istrage međunarodnih posmatrača nisu pokazale da je bilo neselektivnih artiljerijskih napada na civile, kao i da je general Gotovina uoči i nakon operacije "Oluja" izdavao naređenja da se spreče zločini protiv civila i njihove imovine.

Dijeljenje sadržaja