Home



"ŠKOLA ZA MLADE LJUDE" U GOLUBIĆU




Bivši krajinski funkcioner Mile Bosnić priznaje da je kamp za obuku specijalaca u Golubiću osnovan uz pomoć Beograda, ali negira da je u tome bilo kakvu ulogu imala Državna bezbednost Srbije i njen šef Jovica Stanišić

Mile Bosnić, svjedok odbrane Jovice Stanišića Mile Bosnić, svjedok odbrane Jovice Stanišića

U nastavku svedočenja na poziv odbrane Jovice Stanišića, bivši krajinski funkcioner Mile Bosnić je tvrdio da Državna bezbednost (DB) Srbije u proleće 1991. godine nije imala ništa sa osnivanjem kampa u Golubiću gde su obučavani specijalci koji su, po optužnici, nakon obuke učestvovali u zločinima nad lokalnim Hrvatima. Svedok, doduše, kamp u Golubiću zove "školom", a specijalce "mladim ljudima" regrutovanim iz policijskih stanica širom Krajine.

Bivši šef DB Srbije Jovica Stanišić i njegov saradnik Franko Simatović terete se da su od 1991. do 1995. godine osnovali, organizovali, opremili i kontrolisali brojne jedinice, poput specijalaca iz Golubića, koji su zločinima nad nesrbima doprineli ostvarenju cilja udruženog zločinačkog poduhvata – etničkog čišćenja velikih delova Hrvatske i BiH.

Bosnić tvrdi da je Glavni odbor krajinskog SDS, u strahu od napada hrvatske policije na srpska sela, predložio Srpskom nacionalnom vijeću na čelu sa Milanom Babićem da se obrati Beogradu za pomoć, što je u aprilu 1991. godine i učinjeno. Tada je upućen zahtev za podršku u obuci "mlađih ljudi" da bi se stvorila respektabilna jedinica sposobna za borbu. Usledilo je osnivanje "škole" za specijalce u Golubiću i to po odluci Srpskog nacionalnog vijeća a pomoć Srbije ogledala se, po Bosniću, samo u slanju kapetana Dragana Vasiljkovića koji je vodio obuku. Svedok, međutim, negira da su Jovica Stanišić i srpska tajna služba imali s tim bilo kakve veze.

Odgovarajući na pitanja branioca Džordaša/Jordash, Bosnić je pokušao da umanji značaj centra u Golubiću, navodeći da se radilo o jedinici od tridesetak specijalaca koja je "korišćena samo u moralne svrhe", a bez naročitog vojnog značaja. Ipak, kada se u ispitivanje uključio sudija Ori/Orie, svedok je naveo da je tih tridesetak ljudi zapravo bilo jezgro najboljih polaznika kampa koji su posle obuke postali instruktori, a da je kroz centar prošao još jedan broj specijalaca koji su kasnije vraćeni u policijske stanice iz kojih su i došli. Instruktori su, kaže, nosili crvene beretke, zelene maskirne uniforme i nazivali su se "Knindže", dok su ostali polaznici po povratku u svoje stanice oblačili plave uniforme sa oznakama "Milicija Krajine".

Svedok je i danas negirao delove haških svedočenja svog nekadašnjeg političkog saborca Milana Babića, a pre svega njegovu tezu o "paralelnim strukturama" vlasti u Krajini čiji je eksponent bio Milan Martić, a čovek iz senke Jovica Stanišić kao osoba od poverenja Slobodana Miloševića. Bosnić tvrdi da je Babić, da je hteo, lako mogao da smeni Martića sa mesta ministra policije, ali da on to nikada nije ni pokušao, već ga je, naprotiv, 1991. godine predlagao za najodgovornije pozicije u vlasti "jer je u njega imao poverenja".

Na kraju glavnog ispitivanja branilac je pitao svedoka zašto je pristao da svedoči na poziv odbrane Jovice Stanišića koga je, po sopstvenom priznanju, do sada video samo jednom u životu, na sastanku 1994. godine, i suprotstavi se navodima svog nekadašnjeg prijatelja Milana Babića. Bosnić odgovara da se na to odlučio jer Babić "nije govorio istinu", zbog čega mu se svojevremeno obratio otvorenim pismom navodeći da je "bolje da čovek izgubi glavu nego da lažno svedoči". Svedok, inače, kaže da je Babića poslednji put video kada je ovaj odlazio u Hag. Tvrdi da je bio "razočaran i ljut" jer niko iz tadašnjih vlasti Srbije nije želeo da se vidi s njim i posavetuje ga kako bi tamo trebalo da se drži. Zbog toga je, tvrdi Bosnić, rekao da će "ako je već on pušten da potone u blato, za sobom povući i druge". Milan Babić je, podsetimo, posle priznanja krivice za zločine u Krajini osuđen na 13 godina zatvora nakon čega je pred Tribunalom svedočio na suđenjima Slobodanu Miloševiću i Momčilu Krajišniku, a potom je počeo iskaz i u predmetu Milana Martića ali je 5. marta 2005. godine izvršio samoubistvo u pritvorskoj ćeliji.

U drugom delu današnjeg zasedanja, svedoka je kratko ispitao i branilac Franka Simatovića, nakon čega je počelo unakrsno ispitivanje tužiteljica Markus/Marcus koje će biti nastavljeno sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 506

"OPASNE VEZE": Može li hrvatski zet da bude nepristrasan ekspert?
VOJNA EKSPERTIZA: Holanđani su mogli da odbrane Srebrenicu
PRIJATELJSKO OSPORAVANJE: Pobijanje iskaza i priznanja Milana Babića