Ime Zorana Malinića bivšeg zapovednika vojne policije 65. zaštitnog puka Glavnog štaba VRS, pominjalo se na svim dosadašnjim suđenjima optuženima za zločine u Srebrenici. Na suđenju Zdravku Tolimiru prvi put se na poziv optužbe pojavio i u ulozi svedoka, pod svojim imenom ali sa zaštićenim likom i uz upozorenje predsedavajućeg sudije na pravo da ne odgovara na pitanja koja ga mogu inkriminisati

Centralna tema tužiočevog glavnog ispitivanja Zorana Malinića bili su događaji od 13. jula 1995. godine u Novoj Kasabi, gde su, prema optužnici, na lokalnom fudbalskom igralištu, srpske snage držale oko hiljadu muslimanskih muškaraca zarobljenih nakon pada Srebrenice.

Malinić, koji je sa svojom jedinicom vojne policije bio stacioniran u zgradi škole u Novoj Kasabi udaljenoj oko 300 metara od igrališta, opisao je kako je 13. jula rano ujutro prvi put čuo za "predaju nekih pripadnika 28. divizije Armije BiH". Poslao je u izvidnicu grupu svojih vojnika koji su se vratili "samo s trojicom zarobljenika". U toku dana, rekao je Malinić, "bilo je gužve, pucnjave, eksplozija, predaja", a broj zarobljenika je porastao na "nekoliko stotina".

Proces zarobljavanja je, po Maliniću, trajao do ranih večernjih sati, do ukrcavanja zarobljenika u autobuse kojima su, kako je kasnije čuo, "odvedeni u Bratunac". Tužilac je međutim Maliniću pokazao naređenje koje mu je 13. jula 1995. uputio komandant 65. zaštitnog puka Milomir Savčić u kojem general Tolimir, tadašnji Mladićev pomoćnik za bezbednost, predlaže način postupanja sa zarobljenim Bošnjacima. Na prvom mestu je zabrana pristupa neovlašćenih lica zarobljenicima, kao i prolaz vozila UN putem Bratunac-Konjević Polje koji vodi pored igrališta u Novoj Kasabi. Sledi uputstvo da se zarobljenici smeste u objekte gde se "ne mogu videti i fotografisati".

Malinić osporava autentičnost pokazanog dokumenta tvrdeći da način na koji je naređenje sastavljeno ne odgovara pravilima predviđenim za pisanje zapovesti. "Ne zna se da li je reč o naređenju ili uputstvu", rekao je Malinić, tvrdeći kako je činjenica da je on "držao zarobljenike na igralištu" dokaz da to naređenje "ili nije izvršio ili ga nije nikada ni dobio". Budući da bi, kako tvrdi, bio krivično gonjen da ga nije izvršio, zaključio je na kraju da ga "verovatno nije ni dobio". Tužilac ga je na kraju pitao da li zna da su na području Nove Kasabe otkrivene masovne grobnice u kojima su pronađena tela stotina žrtava. Malinić je kratko odgovorio da ne zna.

Tvrdnje tužilaštva iz optužnice protiv Tolimira svedok je nastavio da osporava i u unakrsnom ispitivanju, potkrepljujući teze optuženog da je VRS sa zarobljenicima postupala "po pravilima službe". Bivši nadređeni starešina iz Glavnog štaba pružio je na kraju Maliniću priliku da kaže nešto "povodom optužbi koje su izrečene na njegov račun". Malinić je šansu iskoristio rekavši da bi generala Radislava Krstića, bivšeg komandanta Drinskog korpusa VRS trebalo pitati zašto je, ne samo njega već i celu njegovu jedinicu naveo kao počinioce ratnih zločina". General Krstić je u izjavi tužilaštvu, pre početka suđenja na kojem je proglašen krivim za srebreničke zločine i osuđen na 35 godina zatvora, kao "glavne počinioce" zločina u Srebrenici naveo generala Mladićai "njegov kninski klan" navodeći uglavnom imena oficira bezbednosti na čelu sa Tolimirom, Bearom i Popovićem, uključujući i Zorana Malinića.

Na kraju unakrsnog ispitivanja Tolimir je svedoku poželeo sretan povratak kući uspeh u radu, a Malinić je generalu uzvratio željama za "dobro zdravlje i dug život", kao i da se "uspešno odbrani argumentima od optužbi kojima se tereti".

SuđenjeZdravku Tolimiru nastavlja se sledeće sedmice.

Dijeljenje sadržaja