Haški Tribunal će u narednim godinama, po svemu sudeći, morati da ponovi čak polovinu, odnosno 7 od 10 do sada završenih i 4 tekuća suđenja

U Haškom tribunalu je, do sada, završeno 10 suđenja na kojima je 19 optuženih osuđeno na ukupno 333 godine zatvora. Taj bilans će se, po svemu sudeći, značajno povećati do kraja ove godine, kada bi trebalo da se završe 4 tekuća suđenja protiv ukupno 10 optuženih. No, posao Tribunala na deljenju pravde za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije biće time tek "polovično" okončan. Naime, čak 7 od 14 dosadašnjih suđenja moraće, pre ili kasnije, da bude ponovljeno!

Razlog nije u tome što Žalbeno veće Tribunala može da poništi prvostepene presude i naloži ponovno suđenje. Ono, istina, to do sada nije činilo, ali to ne znači da u nekoj narednoj prilici neće primeniti i taj "pravni lek." Razlog ponavljanja već okončanih suđenja je u "neurednom" dolasku optuženih u Hag. Dolaze, naime, "sporadično" ili "na parče", što sud prisiljava da organizuje pojedinačna suđenja osobama koje su optužene istom optužnicom. Dosad najupečatljiviji primer za to je "Lašvanska optužnica" protiv političkih i vojnih vođa Hrvata u Srednjoj Bosni. Na originalnoj optužnici bilo je ukupno šest imena, tužilaštvo je zatim odustalo od krivičnog gonjenja dvojice (Ivana Šantića i Pere Skopljaka), a preostaloj četvorici su - zbog "neurednog" pristizanja u Hag - priređena čak tri odvojena suđenja: jedno generalu Tihomiru Blaškiću; drugo komandantu logora Kaonik Zlatku Aleksovskom; a treće Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu.

Od 14 dosadašnjih suđenja (uključujući i 4 tekuća) samo su na dva na optuženičkoj klupi sedeli svi optuženi istom optužnicom. Bilo je to na suđenju četvorici optuženih za zločine nad srpskim zatočenicima logora Ćelebići, kao i na procesu šestorici bosanskih Hrvata ("Kupreškić i ostali") optuženih za učešće u masakru u Ahmićima.

Na polovini dosadašnjih procesa sudilo se "krnjim" optuženičkim klupama, na kojima nije bilo od jednog do četiri optužena za iste zločine. Pođimo redom:

Na suđenju Anti Furundžiji, zapovedniku HVO u srednjoj Bosni, nije bilo njegovog potčinjenog koji je počinio zločine - silovanje i mučenje – za koje je Furundžija osuđen kao saučesnik i pomagač.

Zatim, od dvojice optuženih za zločine u logoru Luka u Brčkom, na optuženičkoj klupi našao se samo Goran Jelisić, samozvani "srpski Adolf", a nedostajao je njegov suoptuženi Ranko Česić.

Pored trojice osuđenih za silovanja i seksualna porobljavanja u Foči, za iste je zločine bilo optuženo još pet osoba. Dve su ubijene pri pokušaju hapšenja (Dragan Gagović i Janko Janjić), dok su trojica još u begstvu (Gojko Janković, Dragan Zelenović i Radovan Stanković).

Na dva tekuća suđenja za prijedorske logore Omarska i Keraterm, na optuženičkoj klupi je ukupno 8 optuženih. Nedostaje ih, međutim, još 6: Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Dušan Knežević, Dragan Fuštar, kao i blizanci Nenad i Predrag Banović.

Teže je znati koliki je "manjak" optuženih na suđenjima po takozvanim zapečaćenim optužnicama. Ipak, pošto je nakon hapšenja generala Radislava Krstića njegova zapečaćena optužnica bila "redigovana" na neuobičajen način - tako što su imena ostalih optuženih precrtana debelim crnim flomasterom - jasno je da su, pored njega, za genocid u Srebrenici optužena još dva oficira Drinskog korpusa VRS. Ta greška nije ponovljena prilikom skidanja pečata sa optužnice protiv Milorada Krnojelca, bivšeg upravnika fočanskog KP doma: u redigovanoj verziji koja je objavljena stoji, samo, da su za zločine nad bošnjačkih zatočenicima zatvora u Foči odgovorni Krnojelac "i drugi".

Sve u svemu, na 7 od dosadašnjih 14 suđenja, na optuženičkoj je klupi nedostajalo najmanje 14 optuženih za iste zločine. Njima će, jasno, morati da se sudi naknadno, ako i kada jednog dana stignu do Haga. A to znači najmanje 7 "ponovljenih suđenja", i to pod uslovom da ubuduće "urednije" stižu u Hag: recimo, zajedno sva trojica begunaca sa "fočanske" ili sva četvorica sa optužnice za logor Keraterm.

Ako je tačno da sat suđenja pred Tribunalom, kako je u jednoj prilici rekao sudija Almiro Rodrigez/Rodrigues, košta 30.000 dolara, jasno je da takva "neurednost" - zbog koje se optuženima istom optužnicom mora suditi na dve ili tri odvojena procesa - veoma skupo košta međunarodnu zajednicu. Time se, takođe, opterećuje tužilaštvo koje dva ili tri puta mora da dokazuje iste stvari. Konačno, ali ne i najmanje važno, svedoci i, naročito, žrtve zločina se izlažu neprijatnostima da po nekoliko puta moraju da dolaze i Hag i ponavljaju svoja često vrlo traumatična svedočenja o stradanjima kroz koja su prošli.

Ovaj pregled "polovično obavljenog posla" Haškog tribunala ima i jedan aktuelni povod. Prošle sedmice je, naime, za 10. septembar ove godine zakazan početak suđenja Mitru Vasiljeviću, optuženom za zločine u Višegradu. To će suđenje, takođe, biti "krnjo", jer su "Višegradskom optužnicom", za iste zločine, optuženi još i Milan i Sredoje Lukić.

Tribunal se, ponovo, našao u procepu između obaveze da svima optuženima obezbedi "brzo suđenje"... i onog što bi se moglo nazvati "ekonomičnost pravde", a što u prvom redu znači: jedno suđenje za jednu optužnicu. Međutim, Mitar Vasiljević je u pritvoru Tribunala još od 25. januara 2000. i ima pravo da mu se sudi bez "nepotrebnog odlaganja", te ne može da čeka privođenje ostale dvojice suoptuženih u Hag. Zamenik glavnog tužioca Grejem Bluit/Graham Blewitt je tim povodom prošle sedmice izjavio da se preduzimaju nespecifirane "operativne mere" kako bi se dvojica Lukića što je pre doveli u Hag i Tribunal tako poštedeo od još jednog "krnjeg suđenja" i rasipanja oskudnih sredstava koja su mu na raspolaganju.

Na poternicama Tribunala trenutno je 38 begunaca, među kojima su "kosovska petorka" na čelu sa Miloševićem, poznata "vukovarska trojka" oficira bivše JNA, kao i "dubrovačka grupa" nepoznatog broja i sastava. U toku je, kako je javno objavljeno, još 36 istraga protiv približno 150 osumnjičenih, pretežno na visokim političkih ili vojnim položajima. Te istrage trebalo bi da se okončaju do kraja 2004. a prvostepeni procesi svim sadašnjim i budućim optuženima bi, prema najoptimističkijim procenama, trebalo da budu završeni 2009. godine, kada će isteći četvrti četvorogodišnji mandat haških sudija. A osnovni preduslov za to je mnogo "uredniji" dolazak optuženih u Hag, kako bi se svima sa zajedničkih optužnica moglo zajedno suditi. U suprotnom, biće neophodan i peti, a možda i šesti, sudijski mandat, kako posao koji je Tribunalu poverila međunarodna zajednica ne bi ostao "polovično" obavljen.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja