Na suđenju Radovanu Karadžiću, svedok tužilaštva Ramiz Mujkić opisao zločine "vikend četnika" u Planjinoj kući, i patnje koje je sam proživeo. Za "prolivenu krv u Bosni" krivi optuženog Karadžića, kojeg opisuje kao "krvoločnog lava sa televizije kojem je istina jednačina sa više nepoznatih"

Ramiz Mujkić iz Ahatovića u opštini Novo Sarajevo je izbegao sudbinu oko 50 zatočenih meštana i rođaka iz tog sela koji su 14. juna 1992. godine masakrirani u autobusu na koji je otvorena paljba na putu ka Palama. Mujkić je na suđenju bivšem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću opisao svoj zatočenički "životni put" koji je počeo 6. avgusta 1992. godine.

Mujkićevo svedočenje, započeto 17. februara, je prekinuto kako bi veće saslušalo iskaz profesora Berka Zečevića. U sažetku njegovog iskaza se navodi da je Mujkić u avgustu 1992. godine uhapšen i zatočen u bivšu kasarnu u Rajlovcu, gde su mu "lomili zube i vilicu". Nakon tri dana, prebačen je u improvizovanu vojnu bolnicu a potom 22. avgusta u Planjinu kuću u opštini Vogošća, pretvorenoj u zatočenički objekat. Tu je bio zatočen "dva meseca i pet dana". Karadžić se, pored ostalog, tereti za ubistvo više zatočenika Planjine kuće, odvedenih na prisilni rad i korišćenih za "živi štit".

Zatočenici su, opisao je Mujkić, bili "ponižavani, primorani da jedu opuške i upražnjavaju oralni seks sa drugim zatočenicima". Jednom čoveku je čak naloženo da se "skine i skoči sa balkona na beton" da bi pokazao da "zna da pliva". Najteže zločine su, po Mujkiću, činili "vikend četnici" koji su u Planjinu kuću dolazili "iza ponoći, kad se napiju".

Karadžića je u unakrsnom ispitivanju zanimalo zbog čega je Mujkić propustio da u ranijim izjavama istražiteljima "opiše te situacije koja izazivaju zgražavanje", već se toga setio tek uoči svedočenja na suđenju Momčilu Krajišniku. Svedok je odgovorio da ga "ranije to nisu pitali". "Voleo bih da to što sam video izbrišem iz pamćenja", rekao je Mujkić.

Optuženi je potom sugerisao da je svedok "promenio izjavu po nečijem nalogu" i da je za potrebe suđenja Krajišniku tvrdio da su ga u kasarni u Rajlovcu posetili Mirko Krajišnik, Nikola Poplašen i čovek čijeg se imena ne seća. "To je moj životni put koji sam preživeo", odgovorio je Mujkić dodajući da bi mogao da "nacrta" one koji su bili kod njega u ćeliji.

Tema unakrsnog ispitivanja je bila i predratna administrativna podela Sarajeva napravljena, po Karadžiću, na štetu Srba, kao i svedokova nastojanja da sina "izvuče" iz JNA, a ćerku pošalje kod rođaka u Nemačku. Na Karadžićevo pitanje "šta je on to znao što drugi nisu znali pa je ćerku početkom aprila 1992. godine poslao u Nemačku", Mujkić je otresito odgovorio: "Znao sam jer sam vas svake večeri gledao na televiziji.".

Kada je Karadžić rekao da je tražio da se Muslimani šalju u treće zemlje kako ih ne bi zarobljavali više puta, Mujkić je uzvratio: "Da ne znam da ste krvoločni lav sa televizije, rekao bih da ste malo jagnje". Dodao je da je za optuženog "istina jednačina sa više nepoznatih", kao i da u njemu vidi "ubicu svog sina" čije "kosti još nije pronašao".

Suđenje Karadžiću nastavljeno je iskazom svedoka sa pseudonimom KDZ 20 koji je prethodno dao iskaze na suđenjima Momčilu Krajišniku i Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu.

Dijeljenje sadržaja