Britanac Ričard Mol se sjeća da su vojni posmatrači "osjećali" da bi tvrdnje da je Armija BiH otvarala paljbu po vlastitom narodu "mogle biti istinite", ali je "zaboravio detalje". Tužilac na takve teze odgovorio iskazom drugog Britanca – eksperta za minobacače Ričarda Higsa - koji je analizirajući neke od incidenata granatiranja zaključio da su projektili stizali za srpskih položaja


Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg višeg vojnog posmatrača iz Velike Britanije Ričarda Mola/Richard Mole nastojao da pokaže da je Armija BiH "pucala" po vlastitom stanovništvu kako bi osigurala status žrtve, pridobila simpatije javnosti i dovela do međunarodne vojne intervencije.

Svjedok je tu Karadžićevu tezu nazvao "dobrom" ali "kontroverznom". On je rekao da je prilikom istraga pojedinih incidenata granatiranja u Sarajevu "bilo nepoznatih elemenata" radi čega su pripadnici UNPROFOR, po njegovim riječima, "bili prilično sigurni da su istinite" tvrdnje o navodnom granatiranju pripadnika Armije BiH po svojoj teritoriji.

Mol, međutim, priznaje da nije u stanju da navede "nijedan primjer za tako nešto". On je objasnio da su se vojni posmatrači "osjećali nelagodno" jer su "osjećali da bi tvrdnje da su snage Predsjedništva BiH" – kako on naziva Armiju BiH - otvarale paljbu po vlastitom narodu "mogle biti istinite".

Karadžić je svoje tvrdnje potkrijepio iskazom Kanađanina Patrika Henberija/Patrick Henneberry koji je svjedočeći na suđenju generalu VRS Stanislavu Galiću u maju 2002. godine rekao da se iz vremena kada je bio u Sarajevu sjeća da su "bosanski Muslimani granatirali svoj narod", ali da je "zaboravio detalje", te da zato ne može precizirati gdje su se dogodili navodni incidenti "samogranatiranja".

Tužilac je nakon Mola na klupu za svjedoke izveo još jednog Britanca - Ričarda Higsa/Richard Higgs, stručnjaka za minobacače koji je za potrebe optužbe u predmetima Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i Momčila Perišića sačinio analizu incidenata granatiranja Sarajeva koji se navode i u optužnici protiv Karadžića.

Nakon što je uveo u dokaze pisanu izjavu zasnovanu na Higsovim prethodnim iskazima, tužilac je od svjedoka tražio da komentariše četiri od ukupno osam incidenata granatiranja koje je analizirao u svom ekspertskom izvještaju: granatiranje reda za vodu u Dobrinji 12. jula 1992., zatim dječijeg igrališta na Alipašinom polju 22. januara 1994., kao i pijace Markale 5. februara 1994. i 28. avgusta 1995. godine.

Higs je na osnovu izvještaja sarajevske policije, UNPROFOR i vojnih posmatrača UN zaključio da su u sva četiri slučaja granate ispaljene sa srpskih položaja. Analizirajući fotografije mjesta eksplozije na Markalama on je utvrdio da projektil ispaljen sa srpskih položaja na Trebeviću. Tužilac je prikazao i poznati video snimak mjesta događaja snimljen neposredno nakon eksplozije. Pored stravične slike mjesta incidenta taj video prikazuje i francuske pripadnike UNPROFOR kako dolaze na lice mjesta i istražuju krater i ostatke eksplodirane granate.

Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja izrazio sumnju u tačnost izvještaja na osnovu kojih je svjedok sačinio svoju analizu, a potom je prešao na pitanja o incidentu kod tržnice Markale. Preskačući potresne dijelove prikazanog snimka optuženi se skoncentrisao na tijelo jednog od ubijenih pitajući, između ostalog, zašto se ispod njegovog tijela ne nalazi više krvi "ako se zna da je ljudsko tijelo sačinjeno od dvije trećine tečnosti".

Za unakrsno ispitivanje Higsa u kojem mu pomaže ekspert za oružje iz Srbije Zorica Subotić, Karadžić je tražio 20 sati, ali mu je vijeće – za sada - odobrilo samo tri. Suđenje se nastavlja sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja