Zaštićeni svedok VS-1060 na suđenju Vojislavu Šešelju opisao kako je više godina bio prinuđen da radi fizičke poslove za srpske snage i organizovanom pljačkanju imovine nesrba u sarajevskom naselju Grbavica. On je, takođe, rekao i da je tokom tog perioda na Grbavici bila i jedinica vojvode Slavka Aleksića


Zaštićeni svedok VS-1060 je na suđenju lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju svedočio o dvoipogodišnjem prinudnom radu za srpske snage, pljačkanju imovine nesrba u sarajevskom naselju Grbavica i "šešeljevcima" pod komandom vojvode Slavka Aleksića.

Nakon što su u proleće 1992. godine srpske snage uspostavile kontrolu nad Grbavicom, "VS-1060" je bio jedan od retkih nesrba koji su tu ostali, budući da zbog nepokretne supruge nije mogao da razmišlja o odlasku. Iako je imao više od 65 godina, od juna 1992. do novembra 1994. godine bio je, kako kaže, primoran da služi u radnom vodu srpskih snaga, zajedno sa Bošnjacima i Hrvatima sa Grbavice, ali i iz Doboja, Teslića i Jajca. Najpre je čistio ulice, dok je najveći deo rata prisiljavan da kopa rovove, seče šume i gradi bunkere, uključujući i bunker kod Jevrejskog groblja, u području pod kontrolom četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tokom prinudnog rada bio je svedok čestih fizičkih maltretiranja zatočenih nesrba, a opisao je i ubistvo Enesa Hadžiahmetovića od strane jednog od stražara koji su ih čuvali.

Svedok je takođe opisao organizovanu pljačku imovine Bošnjaka i Hrvata na Grbavici. Sa ulica i iz garaža su, prema njegovim rečima, "pokupljeni" gotovo svi automobili, a iz napuštenih stanova najpre su odnošene najvrednije stvari, da bi na kraju bili "skidani i strujomeri". Potom bi, kazao je svedok, kamioni sa oznakama Beograda, Novog Sada, Užica i Šapca odvozili opljačkanu robu, obezbeđenu lažnim potvrdama o vlasništvu koje je izdavala opštinska administracija.

U unakrsnom ispitivanju Šešelj je sugerisao da su kamioni iz Srbije možda iseljavali oficire JNA kojih je početkom rata bilo dosta na Grbavici, ali je svedok odbacio takvu mogućnost tvrdeći da je bilo "jasno da se radi o pljačkama". Rekao je da su u njegovoj zgradi samo tri od ukupno 25 stanova ostali neopljačkani, kao i da je prisustvovao izdavanju lažnih potvrda i video "šleper pun strujomera".

Budući da je u glavnom ispitivanju svedok rekao da je "na ulicama Grbavice i ispred kafane Četnik" viđao vojvodu Slavka Aleksića, kao i da je od srpskih vojnika čuo da ovaj "nije odgovarao glavnokomandujućem VRS za Grbavicu, već direktno Šešelju", optuženi je ovim tvrdnjama suprotstavio pismenu izjavu vojvode Aleksića, u međuvremenu pristiglu u Hag. Aleksić demantuje da su njegovu jedinicu činili "dobrovoljci SRS iz Srbije", već lokalni Srbi i nekoliko stranaca - Ukrajinaca, Rusa, Bugara, Grka pa čak i jedan Japanac. Aleksić negira umešanost svojih ljudi u ubistva i pljačke i tvrdi da je "lično svojim vojnicima čitao Ženevske konvencije". Šešelj je tvrdio da je Aleksić bio najpre u rezervnom sastavu policije a zatim u VRS i priložio je kopiju vojne knjižice u kojoj stoji da je imao čin kapetan. Svedok je odgovorio da mu je to "novo i nepoznato", ukazujući da je Aleksića viđao "sa četničkom šubarom na glavi, a nikada u uniformi VRS niti sa oficirskim činom".

Dijeljenje sadržaja