Na suđenju Gotovini, Čermaku i Markaču, prvi američki ambasador u Hrvatskoj kaže da je Tuđman smatrao da sve države, pa tako i Hrvatska, treba da budu etnički homogene, a da su Srbi "pretnja" tom idealu. Pojasnio je i zašto je izjavio da etničkog čišćenja u "Oluji" nije bilo, mada je bilo zločina "po naređenju ili uz prećutno odobrenje vrha hrvatske vlasti" i uz prisustvo i učešće vojske


Piter Galbrajt/Peter Galbraith je na mestu američkog ambasadora u Hrvatskoj proveo četiri i po godine, od sredine 1993. do početka 1998. U današnjem svedočenju na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, optuženim za zločine za vreme i nakon operacije "Oluja" u avgustu 1995. godine, govorio je o kontaktima koje je u to vreme imao sa hrvatskim zvaničnicima, pre svega predsednikom Tuđmanom, prvim na popisu osoba koje su, prema tužilaštvu, zajedno sa trojicom optuženih učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem da se trajno ukloni srpsko stanovništvo iz Krajine.

Svedok kaže da su on i drugi američki zvaničnici mesecima pre "Oluje" imali informacije da će uslediti vojni napad na Krajinu i da su, naročito posle masakra u Srebrenici u julu 1995. godine i potom napada vojske bosanskih Srba na Bihać, imali razumevanja za akcije Hrvatske vojske u cazinskoj i hrvatskoj Krajini. Sjedinjene Države, kaže, nisu dale zeleno svetlo za napad, ali su, znajući da do njega može doći, izričito upozorile hrvatske vlasti i predsednika Tuđmana da moraju štititi srpske civile i ratne zarobljenike i da ni slučajno ne smeju ponoviti zverstva poput onih iz Medačkog džepa 1993. godine.

Prvih dana po ulasku Hrvatske vojske u Krajinu, izveštaji osoblja američke ambasade su, kaže Galbrajt, govorili da se na terenu dešava upravo ono što je američka administracija želela da spreči – rasprostranjena ubistva srpskih civila i razaranja njihovih kuća. To se, po njegovom mišljenju, dešavalo "po naređenju ili uz prećutno odobrenje vrha hrvatske vlasti" i uz prisustvo i učešće vojske.

I pored sistematskih zločina nad krajinskim Srbima, Galbrajt ne smatra da je "Oluja" bila etničko čišćenje, pre svega zbog toga što je većina stanovništva izbegla pre ulaska hrvatske vojske i policije. "Ne možete etnički očistiti nekoga ko više nije tu, mada to ne znači da hrvatske snage to ne bi uradile da su Srbi ostali", pojasnio je svedok. Za njihov odlazak su, tvrdi, odgovorne pre svega vlasti Republike Srpska Krajina koje su pozvale narod da se iseli, mada je pomenuo i da su hrvatske vlasti, kako mu je priznao tadašnji ministar odbrane Šušak, vodile "psihološki rat" koji je delimično doprineo egzodusu.

Kada su Srbi napustili Krajinu, hrvatske vlasti su učinile sve da onemoguće njihov povratak, između ostalog i donošenjem uredbe po kojoj će svima koji se ne vrate u roku od 30 dana imovina biti konfiskovana. I bez toga, kuće su im, kaže, bile uništene, a fizički povratak na najrazličitije načine onemogućavan. Galbrajt tvrdi da se to uklapalo u Tuđmanovu ideju o homogenoj Hrvatskoj. On je, naime, na svim sastancima kojima je Galbrajt prisustvovao isticao da sve države treba da budu etnički homogene, a da su lokalni Srbi "pretnja" hrvatskoj državnoj homogenosti. "Nije se stideo svojih stavova i čudi me da je pomislio da će jedan Amerikanac prihvatiti takav način razmišljanja", rekao je Galbrajt i dodao da je hrvatski predsednik “sa odobravanjem” govorio o takozvanom humanom preseljenju stanovništva, da je imao rasistički odnos prema Muslimanima kao i da se zalagao za podelu BiH, koja bi dovela do stvaranja Velike Hrvatske.

O svojim ambasadorskim danima u Hrvatskoj Piter Galbrajt je do sada pred Tribunalom svedočio na suđenjima bivšim predsednicima Srbije i takozvane Republike Srpska Krajina Slobodanu Miloševiću i Milanu Martiću, kao i u predmetu Jadranka Prlića i još petorice bivših zvaničnika takozvane Herceg Bosne.

Dijeljenje sadržaja