Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju Kolma Dojla nastojao dokazati da su se bosanski Muslimani prvi naoružali i izazvali konflikt sa Srbima tvrdeći da je Izetbegović početkom 1991. godine najprije formirao tajni komitet za odbranu Muslimana, da je polovinom te godine sa Kučanom i Tuđmanom sklopio "tajni ratni savez" protiv Jugoslavije i JNA, te da je u novu 1992. godinu ušao s "tajnom armijom" od preko 120.000 naoružanih ljudi


U unakrsnom ispitivanju irskog pukovnika Kolma Dojla/Colm Doyl bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je nastojao pobiti svjedokovu tvrdnju da Srbi nisu željeli živjeti sa Muslimanima u istoj državi, te da su uz pomoć JNA "silom i zastrašivanjem" pokušavali stvoriti "etnički čistu teritoriju" u kojoj nije bilo mjesta za ostale narode.

"Naša pozicija nije bila da ne možemo da živimo sa Muslimanima, nego da ne možemo da živimo pod Muslimanima", sugerisao je Karadžić. A da su Srbi uoči rata već bili "pod Muslimanima", po njemu, ukazuje to što je "muslimanska strana" punih godinu dana "sabotirala postavljanje srpskih kadrova na mjesta u policiji koja su im pripadala", kao i "neustavno osnivanje Kriznog štaba Predsjedništva BiH" čime su "zaobiđeni Biljana Plavšić i Nikola Koljević", koji su kao srpski predstavnici imali pravo veta na odluke Predsjedništva.

Transformacija MUP BiH je bio jedan od uslova srpskih predstavnika za uklanjanje barikada u Sarajevu, iznijetih na sjednici Predsjedništva od 2. marta 1992. godine. Tom prilikom, prema dokumentu na koji je ukazao Karadžić, Srbi su još tražili da se "obustavi kampanja proglašenja suvereniteta i nezavisnosti BiH", izvrši podjela radija i televizije, zabrani emitovanje programa televizije JUTEL i uhapse počinioci ubistva srpskog svata ispred pravoslavne crkve na Baščaršiji.

Pošto je Karadžić prethodno tvrdio da je ubistvo srpskog svata bio neposredan povod za prve barikade postavljene 1. marta 1992. godine, svjedok je primijetio da upravo lista srpskih zahtijeva ukazuje da je problem bio mnogo krupniji i da je povezan sa rezultatima referenduma o nezavisnosti BiH. Ukazao je, također, da su barikade postavljene veoma brzo što, po njemu, pokazuje da su prethodno provedene detaljne pripreme.

Karadžić je, dalje, nastojao dokazati da su se Muslimani prvi naoružali i izazvali konflikt, navodeći da je Izetbegović u februaru 1991. godine formirao tajni komitet za odbranu Muslimana, a da je do juna iste godine u 103 opštine u BiH formirana "tajna armija", odnosno Patriotska liga. "Novu 1992. godinu smo dočekali sa preko 120.000 naoružanih Muslimana", ustvrdio je optuženi i dodao da su Kučan, Tuđman i Izetbegović 27. juna 1991. godine sklopili "tajni ratni savez" protiv Jugoslavije i JNA.

Svjedok je odgovorio da mu ništa od toga nije poznato i da bi bio "jako iznenađen" da je sve to tačno. Na tvrdnju optuženog da su Srbi posljednji napustili JNA i prema tome se "posljednji naoružali", odnosno uzeli "ono što je ostalo", svjedok je uzvratio da je opšte poznato da su bosanki Srbi uzeli najveći dio naoružanja od JNA.

Karadžić je, potom, prešao na poznate događaje od 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, tvrdeći da je napad na kolonu JNA – uprkos Izetbegovićevim garancijama bezbjednog prolaza – bio unaprijed planiran. To, po njemu, odražava dvoličnu politiku "muslimanske strane" koja je javno garantovala bezbjedno povlačenje JNA iz Sarajeva, a tajno pripremala napade i ubijanja pripadnika JNA.

Svjedok je na takve tvrdnje odgovorio da se 3. maja 1992. godine bavio pregovorima sa JNA u nastojanju da izdejstvuje oslobađanje otetog bosanskog predsjednika. Pri tome se, kako je rekao, i sam osjećao taocem i bio zabrinut za svoju bezbjednost jer mu je prijećeno oružjem. On je dodao da mu je poznato da je došlo do napada na kolonu i da je bilo pet ili šest žrtava među vojnicima, sa čime se Karadžić nije složio tvrdeći da je ubijenih bilo mnogo više.

Unakrsno ispitivanja irskog pukovnika Karadžić će nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja